Za dušu, za spomenek: VUZEM
H večer na Veljiku subotu gazdarice su pririhtale koštu tera se je nesla na blagoslof rane h jutre na sam Vuzem. Ni jedna hiža, tak nie bila siromašna da nie imiela barem malji komaček suhuga mesa, gibanicu, kugljif, hren i pisanice......
Poljehku idu kraju korizmene pokore. Još par dane i odehnulji si buju si oni teri su si dalji nekakvu pokoru h korizmene dane. Treba sneti kapu i pokloniti se sem onem teri su h tem cajtu napravilji nekakve dobre i ljiepe delje. O njim nie trieba pisati niti govoriti.
Čiste je dosta da saki sam zna da je nekuga z svojem deljem razveseljil. O korizmene šege negda se nie baš govoriljelje. Ljudi su podjednak bilji siromašni i niesu se baš imelji čega odreči. Senek su se pririhtavalji za veljiki svetek Vuzem, tak da su čistilji dušu, tielje i stanje h terem se živelje. Tielce su se čistila tak kaj su ljudi malje jelji, a dušu su ščistilji spovedju na teru se pred Vuzmem moralje iti. Same stanje ribalje se i z nutra i z van. Rajskefe su imele pune posla dok se se „vozile“ po prsnica, hižne pode, klupja obrtača i štokrljine.
Od Veljikoga Četrtka prestal je ves posel na zemlje i se kaj se je smelje delati bilje je vezane za cinfranje hiže i spravljanje košte za blage, živinu i ljudi. Po cirkva, kak i denes, ovršavale su se crkvene regule za Veljiki četrtek, petek i subotu. Na Veljiki Petek bil je i ostal post i nemrs. Negda se tie dan skore nič nie jelje. Mese se retke gda h tjednu našlje na stolu tak unda nie bilje kak košta i na Veljiki petek. Negda se nie jelje ni na masti, a nie se rabilje ni mljične mastilje kak puter ilji masle.
Denes od posta nič. Ljudi hodiju po štacune i kupujeju ribe kaj i tie dan nebi bilji bez mesa jer riba nie zapoviedane mese. Tak unda od čiščenja tiela na tie dan nie ostalje baš pune od šege. Negda su se deca raduvala svetku jer su išlji lukat grobeka. Za tu priljiku navike se dobilje nekaj od nove obljeke. Če i nie bilje penez za kupiti novuga unda se barem malje stara obljeka pririhtala, kaj je zgledela kak nova.
Veljika je radost bila na Veljiku Subotu h večer gda je pri večrnice bil blagoslof crkvene veljike Vuzmene svieče i gube tera se donesla od doma. Pred cirkvu se kuril ogenj, h teruga su ljudi metalji svoje donešene gube. Dok je trajala meša, gube su se zažgale. Vužgate poklje meše nesle su se dima i dele h šporet. Bil je te blagosof ognja i topljine tera treba biti h sakem domu.
H večer na Veljiku subotu gazdarice su pririhtale koštu tera se je nesla na blagoslof rane h jutre na sam Vuzem. Ni jedna hiža, tak nie bila siromašna da nie imiela barem malji komaček suhuga mesa, gibanicu, kugljif, hren i pisanice. Diljec toga nesel se na blagoslof. Hmiti i h čiste obljeke hižni bi čalaklji pri stolu babu tera je triebala dojti z blagoslova. Unda je saki dobil komaček blagoslovljene košte kaj je diel blagoslova bil h ljudskem tielu. Si hižni teri su moglji išlji su k poldašne meše na Vuzem, a gazdarica je pririhtala obed. Vuzmeni obed započel je navike z moljitvu i zahvala Bogu na se košte tera se našla na stolu. Pri stolu nie bilje svaje, cendranja, prigovarana i huduga lukanja. Si bi bilji zadovoljni i raduvalji se. Familjija je bila na kupu. Nie se mogla čujti grda rieč. Vuzem nie bila same šega radi šege. On je bil svetek teruga su si poštivalji i držalji se njegve regulji.
Radost i veselje išlje je i moglje se videti z sakuga tielca. Niesu se veselji nosi, nie se lukalje h šplehnate mašinke. Familjija se med sobu spominalji, šaljilji i jedni drugem delalji same ugodu. Niesu bilji žalosni oni teri su imelji i malje. Njihova radost niesu bile pune zdele i tenieri sakojački košti. Njihova radost bila je skupne življenje, smieh i radost kaj su skupa.
Denes je Vuzem pun sakojačke košti, cinfraste pisanic i kaj česa druguga. Sega je, alji za stoljem menjka ljudi. Če se več i najdeju pri obedu, poklje košte saki prejde h svoj dieljec hiže. Saki se stisne h svoje čošek z šplehnetemi strujna mašinami ilji obloki. „Spominaju“ se z modernim mašinkami, a stolji ostaju prazni. Nema več spominka med familjiju, šaljenje i skupne pajdašuvanje. Tak poklje prec ljiet skupnuga življenja starci ne poznaju decu i oni njih. Brača neznaju kaj nekuga od njih raduje, a kaj ga restuži. Pod naši veljiki krovi ne živiju familjije nek stranci.
Bilje bi ljiepe gda bi kak negda familjija bila skupu barem na veljike svetke i med sobu vodila spomenke. I h tak kratkem cajtu priljika je te da jedni druge radujeju z topljinu skupnuga življenja. Željim vam sem SREČEN VUZEM. Vuzem teri nek nebu same jeden dan nek cielje vaše življenje. Unda je žrtva i poruka Isusa našla dom h važe familjije
Prethodna kolumna
Franjo iz Zagorja tužio susjeda zbog dima. Evo što je presudio Sud u Zlataru
Tužna vijest potresla Hrvatsku: Otišao je čovjek koji je obilježio brojne generacije
Upućen poziv svim Zagorcima od 18 do 65 godina
Strašna nesreća: Auto naletio na dvojicu pješaka, jedan poginuo
Zagorec se poskliznuo i ozlijedio na groblju, Općina mu mora platiti 11.000 eura
Općina Desinić objavila javni poziv za božićnice, evo tko ostvaruje pravo na njih
Vozač (61) naletio na dva pješaka, jedan poginuo na mjestu događaja
S polica se povlači popularni mesni prozvod zbog opasne bakterije
Osmi ovosezonski poraz Zagorca
Policija otkrila nove detalje ubojstva u Zagrebu
Obiteljski dan za pamćenje: STOP SHOP Krapina slavi 2. rođendan!
Zašto kosimo suhe brdske travnjake na Strahinjčici?
10% popusta u PEVEX-u do nedjelje na cjelokupni iznos računa
BLACK FRIDAY: Ove godine na popustu je i zrak
Kad se projekt i izvedba sjednu za isti stol: prvi ZID okupio oko sto gostiju
