Za dušu, za spomenek: BIŠČALJE I BIČ
Baš se radujem gda se zmisljim svojuga detinjstva i mladosti....
Baš se radujem gda se zmisljim svojuga detinjstva i mladosti. Nema dana da se fiže ilji na dvorišču nekam ne „trknem“ i sljike mladosti se špancieraju po moja možđena. Nej bilje važne kaj se špancieraju nek je važne te kaj mi cinfraju življenje.
A gda mi je življenje cinfraste nemrem biti huda, ne bolji me želudec jer mi žifčenoča ne grize njegve stienjke. A unda mi je i življenje ljepše, „bogatiše“ i veseljieše. Gruntam si unda kak je čoveku trieba zerica nečega, če i spomenka na prešle cajte da bu zadovoljen. Tuj takaj dojde i ona moja misel teru več duge znam, a ta je.
„SREČU NIE TRIEBA ČAKATI NI ISKATI, ONA JE FURT OKO NAS SAME JU TRIEBA POISKATI!“
I tak sem ja svoju sreču našla jeden dan, gda je malje poluknulje sunčeke. Duge je bil snieg po dvorišču je pokril kaj česa. Nu gda se otopil triebalje je iti malje h red deti one kaj je bilje snegem zakrite. Pune dvorišče i pod drievem sakojačke otpale grančic trieba deti na kup i vužgati. Kak je naš starinski običaj da se raskičeni cimer mam ne hiti nek se prisloni na sad, kaj bi diel blagoslova prenesel i na trnac, tak i ja sake ljete napravim. Snela sem ga z jabuke na tere je bil obiešeni i mam me je zmisljil na cajte mojuga detinjstva.
I negda, h dvorišču mojuga dedeka, reskičeni cimer bil je naslonjen na drieve jabuke se dok se je počela buditi prtuljet. Onak žuti i posušeni nie se same hcipal i del h ogenj. Moj je dedek z giegačem porezal se kitje, a steblje tere je bilje debelje kaj pošteni paljec, dobre je zestrugal. Vrh toga koljeka imel je tri male kvrgice. Ispod tie kvrgic dedek je zarezal malji žljebek. Prie nek je takve pririhtane drefčeke del pod strehu kaj bi se dosušilje, dobre ga je h ruka prevrtel i još tuj i tam zestrugal koru i dobre zagladil.
Takve drerfčeke bilje mu je pririhtane za biščalje. Oni teri su imelji konje i bilji bogatiejši kupuvalji su bič i biščalje po sime. Nu za mojuga dedeka i naše susede teri konje niesu imelji te bi bilji hičeni penezi, a tere niesu imelju. Unda su oni biščale i biče delalji doma. Moj dedek i njegvi pajdaši plelji su biče od komačeke špage ilji preje. Kupljeni biči i biščale bilji su veljki i dugi. Napravljeni su bilji od posebnoga drievčeca. Držač biča bil je kak i denes od kolčeka i njegvuga kitja tere je bilje na kraju hpletene. Prema kraju biščalje je bilje se tenše i tenše. Na sami kraj zavezal se bič od kože. Kraj biščala cinfral se z črljeni cofeki od vune. Kučijaši su gizdave fijukalji z takvemi biči.
Negda niesu ž njim tuklji marše nek su same h zraku ž njim spretne zavrtelji, a pucanje biča čulje bi marše i mam posluhnulje komandu. Prie nek su bilji tak poslušni osietilji su na svoja pleča tancanje bišča. A gda je bič z biščaljem fijuknul po nečava pleča tragi su ostalji za dugi cajt i poklje je bilje dosta same z bičem puknuti. Bič mojuga dedeka, napravljen od preje i na drievu od cimera nie pucal. Nu i on je bormec znal peči po noga če bi te ž njim odžiegal.
Niesem nigdar bila strahu gda je dedek imel h ruka bič i biščalje. Če je došel h ruke matere več je bilje grde. Znala me ž jim bljesiknuti po noga tak kaj su tragi ostalji dug cajt. Z bičem i biščaljem „ljiečila“ mi je carte ilji neposluh. Biču i biščalu podjednak je bilje strahu blage i ljudi. Njihove fijukanje ilji same zdiganje h zrak bil je znak da negde griešiš i da se triebaš popraviti. Da su bič i biščalje bilji vriedni poštivanja i da su mu bilji ljudi strahu znalje se po tomu kaj su ljudi govorilji da i Bog ima bič i biščalje. A tie biščalje i bič bilji su h Božja ruka. Znalje se reči nekomu gdoj je bil kumerni, zločesti, „pokvareni“ da ga bu stigel Božji bič.
Duge več nie mojuga dedeka i njegvuga biča i biščala. Nie več ni druge dedeke teri bi iste tak kak i on delal od cimerovuga drieva biščalje. Retke h terem se dvorišču čuje „riezanje“ biča z biščaljem po zraku. Malje gdoj mu je denes još h strahu. Ipak ostalje je one najvekše i najvažniejše biščalje i bič, h Božja ruka. Negda si se dedekovomu biču i biščalu mogel hmeknuti, alji Božjemu nigdar. Radi toga se trieba živeti tak kaj nej bilji strahu Božjem biču. Jer gda one ožegne, tragi nigdar nemreju zacieljeti.
Prethodna kolumna
Novi potres probudio građane: 'Tresao se cijeli stan'
Gorivo je već poskupjelo! Evo prema kojoj cijeni ide litra supera
Uskoro bez struje ostaju dijelovi 12 naselja u 2 grada i 2 općine u Zagorju
Zagorka Mirjana oduševila u 'Večeri za 5'. Evo što je kuhala i koliko je bodova osvojila!
Drama u Zagorju: Hitna mu došla pružiti pomoć, on udario liječnicu i potjerao ih gacijom
Božarov upozorava na pljusak – Evo u kojem dijelu dana će pasti kiša u Zagorju!
Provalnik označavao stanove kao mete za krađu, uhvatio ga policajac izvan službe
Ožujak je mjesec iz snova za samo 2 znaka – novac i sreća kucaju im na vrata
Hrvatsku ponovno pogodio snažan potres: 'Jako se osjetilo i čulo'
Vlada objavila: Mirovine povećavamo za 14,84 eura
Proslavite Dan žena u Zagorju
Kad se žene posvete sebi: U Donjoj Stubici održana prva “BROW LIFT & WINE” radionica
Istraživanje otkrilo bogatstvo riba i školjkaša rijeke Sutle
Predstavljanje rezultata istraživanja „Mala rijeka, veliki svijet: ribe i školjkaši rijeke Sutle“
Zamagljeni prozori su prvi alarm: ignoriranje kondenzacije vodi ravno do plijesni
