Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Za dušu, za spomenek: Sviečnica i Blažove

Piše: Nevenka Gregurić
Majko božja Svječnica
budi naša pomoćnica.
Ti nam budeš svijeću žgala
sudnji list u ruke dala

Majko božja Svječnica
budi naša pomoćnica.
Ti nam budeš svijeću žgala
sudnji list u ruke dala
kad nam dojde zadnji čas.
Primi majko pod okrilje svoje
sve nas.

Pučka je te pesmica teru su po hiža popievale pucice, prie svetka Sviečnice. Sobu su nosile kip Majke Božje, metale ga na stol i zapopievale. Za svoju pesmu dobile bi penez ilji kaj druge. Bilje je te veselje i radost za saki pucierek.

Htihla je več dugcajt ta pesma po hiža. Zname si za svetek Sviečnice, alji več malje gdoj zna za kaj se i svetkuje. Te je svetek na tere se obilježava cajt gda su Marija i Josip prvi put doneslji maluga Isusa h hram. Malji Isus je tak postal kak svetlo h životu ljudi. Na svetek Sviečnice se ide h cirkvu z svieču tera se blagoslivlja i prinaša dima. Negda, hiža bez svieče nie smiela biti. Hmrieti bez svieče h ruka bil je grieh za onuga gdoj hmirajučem nie del svieču h ruke. Goreča svieča h ruka hmirajučemu je duše svietljila put prema nebu. Za te je svečica morala navieke biti negde ostavljena tak kaj se je h sakem cajtu mogla najti.

Kak je prie bilje siromaštve, jedna te ista svečica nosila se več put na blagoslof. A gda se donesla dima gazda je sakomu hižnomu vužgal las. Kam je dim išel, hgajali su kaj se bu vlasniku lasa pripetilje. Dim k postelje bil je betek, k stolu veselje, a k vratam odhajanje od hiže. Za mlade ženidba, a za starejše bormec smrt. Denes, več nek prie, imame po hiža sakojačke svečice, dišeče, cinfraste. Njihove svetlje gda gori cinfra nam meste gde jesme. Gda svečice goriju hu nas je nekakef mir i blagost. Svetlost svieče je bila i ostala nekaj posebnoga h našem življenju. Ona je hvužgata gda nas crkvena zajednica prima h svoje krilje pri krščenju. H ruka kumu, gda se krstime kak da nam svietlji i kaže pravi i svetlieči put po terem bi trebalji iti. Veljika je čast gda prvi put primeme Tielje Kristove ilji se prvi put pričestime. I unda je h naša ruka svieča. Pri svete potvrde ilji fierme gori svečica. A gda prisežeme pri ženidbe, prisežeme pri gorenju veljike crkvene svieče. Svečice na torta takaj daju muhur našemu življenju. Dobre se zna gda diete slavi rođendan da ga vabime da hpuhne svečicu na torte i veljime mu da si nekaj poželji. Če si poželji i dobre hpuhne, želja mu se bu spunila.

Kak čovek ide starieši, svečice je se več na torte, a gda več natuče ljiete svečice se ne mečeju. Morti za te kaj nie mesta na torte ilji za te kaj je sape za puhati se menje i menje. Srečen je ipak on čovek teri h življenju h sake cajte najde zericu svetlosti, kak plamen svieče tera mu svietlji. Unda gibanje čez, več put kmični tunel življenja, ide lježe. Plamen svečice kak nada, tira čoveka da ide dalje. Blagoslov svečice za saku Sviečnicu unda nam nek bu kak blagoslov nade za bolje življenje tere je pred nami.

A prihaja nam i svetek, po domače rečene, Blažove. Pri nas se na tie dan nese na blagoslof jabuka. Blaž je zaštitnik grla, pak saki mora dobiti komaček blagoslovljene jabuke, kaj mu čuva grlje od betega. Nu blagoslovljen komaček jabuke triebal bi čuvati grlje i čube od grde, lažljive i špotljive rieči. Baš bi bilje ove ljete dobre odnesti pune jabučic na blagoslof i podeljiti pune blagoslovljene rožnjeke.

Kak su nam ove ljete izbori, Bog nas čuvaj od sega onuga kaj bu se z grlje zljietalje. Bez pojedene blagoslovljene jabuke ne ni nič blagoslovljenoga mogle zleteti. A unda se more dogoditi da i sapa ne blagoslovljena. Pak, neblagoslovljena sapa bi mogla pogasiti plamen svieče. Plamen nade. Tek unda bume i dalje moralji poprijamajući i popikavajući koracati čez kmični tunel življenja.

Facebook