Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Za dušu, za spomenek: Prihaja nam Božić

Piše: Nevenka Gregurić
Već je bljizu veselji svetek, Božič. Božične pesme z radija i z obloka z terem lučeme h sviet gl

Već je bljizu veselji svetek, Božič. Božične pesme z radija i z obloka z terem lučeme h sviet glasne se čujeju. Poklje kaj zruljime krmežljive oči, sljika sakojačke čačke bljesiče nam pred očmi. Nema štacuna kre teruga prejdeš, a da te čez njegef veljiki oblok ne vabi, duha ilji larmanje da sukneš ruku h žep.

Po njemu preobračaš tak duge dok ne rezdereš ves pobelar i žepnu podstavu. Nie ni te se. Unda posegneš za papierem z terem moreš kupiti se kaj očeš, a da pri tomu ne misliš da ti se sljedečem cajtu črne i grde piše. A radi čega se te skupa dielame? Največ radi veljike bedastoče, kaj bi se pred svojemi hižni i pajdaši poštimalji kak je prema njim, alji prek nas Ded Božičnjak bil široke ruke i dal njim darek. E tuj je zdej sa ludost modernuga cajta.

Gda čujem za Deda Božičnjaka, obrne mi se mam h želucu. Huda sem na sakuga onuga gdo mi ga spomene, a pogotove sem huda na se one teri imaju moč da se protif takve zmišljarije boriju. Oni pak same čkomiju skup z onemi terem, tak zvani Dedek

Božičnjak, puni žepe. Si teri se na njega pozivljeju, ž njim lamačeju, praf za praf neznaju ni sami kaj znači svetkuvati i nekomu nekaj daruvati. Istina je da je prosinec, gruden ilji veljikebožičnjak po starinski, mesec darivanja. Sakomu bi triebalje biti jasen odgovor na pitanje, kaj daruvati? Oni teri darujeju h ime Ded Božičnjak zgubilji su se h sakojačke skupe čačke. Kak je postalje moderne nekomu nekaj dati kaj se drži h ruka tak več put bolji glava sakuga onuga teremu ne cvieteju rože z kopinja. Kaj nej bil lageši hu tem modernem življenju od druge, potroši krvave zasluženu kunu za neke ščem bi štel rezveseljiti svoje drage. Oni pak terem su žepi furt puni, kaj god da svojem dragem darujeju, radost je kratkuga daha ilji pak radosti na kraju nie.

Cajti pred Božič, cajti su gda se rihtame prema slavlju rođenja maluga detešca, maluga Isusa. I tuj unda nema mesta nikakvomu dedeku. Kak je h sake familjije radost gda se rodi zdrave detece tak se i radosti rođenja, spasitelja svieta raduje i svetkuje. Njegvem rođenjem javlja se svetlje h ževljenju ljudi i za te h njihova duša mora biti radost. Ta radost tera trieba vladati med ljudmi, sreča h srcu i duše mora se daruvati drugomu. Hu tem cajtu treba svoju radost daruvati svoje familjije, svojem pajdašem tak da mu se raduješ kaj je diel tvojuga življenja. Tvoje vesele oči rekle mu buju da si srečen kaj se ž njim zestaneš, da se raduješ kaj je on dobre. A onem svojem dargem pajdašem i familjije terem je teške, hu te svete cajte treba daruvati zerucu svoje dobrote. Najti cajta za njega, posluhnuti njegve jade, pomoći mu, ak nikak drugač, bar da mu pokažeš da ga razmeš.


Več je veljika halabuka i blješčenje pred sam Božič. A h Badnje noči, pred samu polnočku se se bu treslje od halabuke slavlja.

Tak je več na ljieta. Stolji puni kaj česa, cimeri nakinđani z sakojači kinđi. I gda te čovek luče grunta si da sreča zvira čez saki veljiki oblok. Da bar. Sljika je ipak drukčeša, jer rietke i na najvekši svetek z očja blešči radost. Nemreme unda mi starieši da z žaljenjem ne lučeme hu tie mladi turobni sviet. Nemreme, a da se ne zmislime cajta gda se po sela, h štala, h dvorišča i fiže prie bune ljiet se treslje od sirotinje, ali i od sreče i veselja. Pune siromašniejši stolji, alji ipak najobilniejši baš na svetek Božiča bilji su radost sakuga h fiže.

Na Badnjak gda se je spuščal mrak si su šnjofalji duhu friškuga zraka tere je došlje fižu z kiticu bora ilji smreke. A unda se kinđala z kinđami dielanemi doma. Hiža je zvonila od Božične piesmi, radosti i veselju. Skruljenje h želucu varalje se je z pečeni pokoštalci, tere bi matere spekle kaj se nej nečinjalje gibenje prie Božiča. Gda su cimeri krasilji hižu deca bi se rezbiejžala po selje lukat lucke cimere. I oni strašljivi niesu bilji nikomu strahu hu te svete noči. Ženjske bi na stol dele najljepši stoljnjak pod teruga je gazda del zrniče žitka i teri krajcer, a na stol malji pečeni kruhek z nacinfranu kiticu zelenja. Pod stoljem je bila slama, po tere bi se valjala deca poklje landranja po selu. A h Božične jute pod cimerem su našlji veljike dare tere njim je ostavil malji Isus.

Tie su dari bilji; blagoslof, zdravlje, radost i veselje. Isusovem darem dodajem i ja svoj: “BIL VAM BLAGOSLOVLJEN I SREČEN BOŽIČ. “!

Facebook