Robert Knjaz opet je doveo izvrsnog „slučajnog turista“. 31-godišnji Nijemac Stefan Below iz Berlina, DJ elektronske glazbe odlično se snašao u Lici. Obišli su Gospić, Smiljane gdje smo dobili poseban pogled na Teslin muzej. Knjaz je briljirao u razgovoru sa vodičem (nije poluvodič), dok je Stefan odlično prokomentirao posjet muzeju – po prvi put se osjetio naelektrizirano! Upravo suprotno osjetio je slušajući svirača u narodnjačkom klubu - kafiću, koji ih je kasnije i provozao u autu, priznavši da bi od pop i rock glazbe bio gladan, a da gitaru još ni nije uspio isplatiti.

Stefan je imao još izvrsnih izjava, čak i uz guranje krave u prvi plan, poput one da njemački turisti u inozemstvu zaborave na točnost i sramežljivost, cijelo vrijeme piju i glasni su - i zato rađe putuje sam! I odlično je primijetio da u većim mjestima žive većinom mlađi ljudi, a u manjim samo stare bakice te ne postoji ravnoteža u populaciji.

„Plodove zemlje“ zahtjevniji bi gledatelj kojeg ne zanima poljoprivredna tematika olako „prešaltao“ i preskočio čim vidi koja je emisija na programu. Jao, opet red jadikovki poljoprivrednika, svinjogojaca, ribara, maslinara, država ne plaća poticaje, opet kasni sjetva - žetva, poplave, suše, tuča… pa je „tvornica pod nebom“ opet blizu stečaja. Zato je zgodno, kao i kod drugih mozaičnih emisija, dočekati najavu (i trajanje) svih priloga pa se zakačiti bar za nešto, da nam ne bude poslije žao što smo nešto propustili. Tako je bilo i ovu nedjelju, pčele su „ubod tjedna“!

Mnogi su čuli za onu famoznu – ako nestane pčela, nestat će i ljudi za dvije godine i tim tragom išao je prvi dio emisije. Gost u studiju bio je Nikola Kezić, sa katedre za pčelarstvo Agronomskog fakulteta, a vidjeli smo odlične snimke iz Amerike, iz dokumentarca „Colony“ koji potpisuju Ross McDonnell i Carter Gunn. Američki pčelari više zarađuju od iznajmljivanja pčela za oprašivanje no od prodaje meda. Biznis proizvodnje badema vrijedan je 15 milijardi dolara. 270 000 hektara je pod bademima (mi toliko imamo kukuruza, a samo 3 hektara badema) koje pčele oprašuju tri tjedna. I upravo je u toj jednoličnoj prehrani pčela dio tajne zašto ih je sve manji broj u SAD-u, zašto „misteriozno nestaju“ (dio istine je i u insekticidima, globalnom zatopljenju, zračenju mobitela i drugim sličnim utjecajima čovjeka) - pčelari se sele tisuće kilometara, pčele su usko ograničene na izvor hrane, sa badema idu na jabuke pa borovnice, a jednolična ishrana umanjuje imunitet pčela. To nasreću nije slučaj kod nas gdje se pčele raznovrsno hrane i rijetko su na jednoličnoj ishrani. A u cijeloj Americi je samo 305 proizvođača pčela, a kod nas je veći broj uzgajivača što jamči genetsku raznovrsnost.

Sa pčela (i meda) odmah se krenulo na još jednu deliciju. Mladen Stubljar nije bio s ribarima, već s tartufarima. U mjestu Livade (kod motovunske šume) bio je sajam tartufa, od kojih su bijeli vjerojatno najcjenjeniji plodovi zemlje! Primjerak od 322 grama prodan je za 4500 kuna! Rastu 10-20 centimetara pod zemljom, uz hrastove, a godišnje ih se ubere oko 2 tone! Još niste krenuli put Motovuna? I to ne na filmski festival!?

U „Drugom formatu“ jedan od gostiju u studiju bio je poznati ekonomist, katastrofičar - Slavko Kulić, koji uvijek iznosi niz statistika, brojeva, pa je tako za upamtiti da ljudski rod postoji 0.15% vremena od vremena života na Zemlji, a sa 6,5 milijardi koliko nas ima – ljudi čine 0,5% od ukupne žive vrste! I onda bi nas umjesto sudbine pčela više trebao zanimati nečiji povratak u Sabor? Ili će i njega staviti u „Dnevnik plavuše“?