Nedavno sam pisala o novom vlaku u kojem se i Zagorci voze. Niskopodni vlak izradili su radnici tvrtke Gredelj. Da, to su oni isti radnici koje smo prije par dana gledali u prilozima informativnih emisija u očaju i plaču.

Oko petstotinjak ih je dobilo otkaz, a ostalim radnicima ugovor je produžena na mjesec dana. Plaću nisu dobili već tri mjeseca. I nisu jedini koji mjesecima rade bez plaće. Danas je to postalo, nažalost, normalnije nego raditi i dobivati plaću redovito. Hodate na posao i još ste na gubitku jer morate potrošiti na prijevoz, morate i jesti naravno, tako da vam je računica svakako u minusu. Naravno, direktor i uprava firme dobivaju plaću, žive luksuzno, ispunjavaju svojoj djeci i kupuju im najskuplje tenisice, traperice, mobitele, laptope...

Da, to je postao klasičan slučaj odnosa prema radniku u Hrvatskoj. Naravno da ima i izuzetaka, ali ti izuzeci su uglavnom javne tvrtke i manjina savjesnih privatnika koji shvaćaju da je ključ poslovanja zadovoljan i pošteno plaćen radnik. A jeste li ikad čuli da je neki poslodavac kažnjen jer nije isplatio svojim radnicima plaću? Ma jasno da niste.(Ako netko je bilo bi mi drago da demantira ovu moju tvrdnju).

Zaista, onima koji ne isplaćuju plaće ne događa se ništa, a zapravo radnike drže u robovlasničkom položaju. Jer kako biste drugačije nazvali odnos između poslodavca i radnika u kojem ti isti radnici bez plaće rade za korist svog poslodavaca ili više njih? To može biti jedino robovlasnički položaj ili volontiranje.  Svaka država ima obavezu da poslodavce koji ne isplaćuju plaće, kazni, bilo novčano ili nekim drugim sankcijama. Možda bi tada dvaput razmislili o tome kako se ponašaju prema radnicima.

Opet ću spomenuti ovaj novi niskopodni vlak kojim sam nedavno putovala. Do mene je sjedila gospođa koja je prijateljici pričala kako radi u jednoj firmi koja se bavi šivanjem. Kaže, plaću dobije na vrijeme, minimalac naravno, no odnos prema radnicima je, citiram gospođu, 'gori nego u njemačkim koncentracijskim logorima'. -Svaki dan idem sa strahom na posel jer mislim da mi je zadnji dan. Otkazi se deliju samo tak. Jedan krivi šav i zvrijeđaju te pa pošljeju doma! - potužila se gospođa.

Tužno i šokantno da ljudima posao nije zadovoljstvo nego muka i strepnja, ako ga uopće imaju. A bit će još gore, najavljuju ekonomski stručnjaci. Pa zar gore i može pitam se ja?