Otkad su turske sapunice počele osvajati male ekrane, mišljenja su podijeljena. I dok neki ne mogu dočekati 20 sati da počnu pratiti najnovije epizode svoje omiljene serije, drugi se pitaju hoće li Turcima ikada ponestati vrpce za snimanje pa da nas više televizijske kuće ne 'bombardiraju' svojim sapunicama.

Da se razumijemo, meksičke sapunice više uopće nisu hit! Turci su ih pokorili. U bespućima turskih Sulejmana, Šeherezada, Kerima i ostale škvadre, na komercijalnim televizijama prikazuju se i dvije domaće hit sapunice. I jedna i druga svoju su radnju smjestile u Dalmaciju. Likovi, barem njih 99%, izražava se na dalmatinskom dijalektu i svi su to prihvatili sasvim normalno. 

E sad, zamislite da se u prime-timeu (to je od 20 do 22 sata) prikazuje neka serija u kojoj su likovi Zagorci, koji pričaju zagorskim dijalektom. Sigurna sam da bi se barem pola Hrvatske odvažilo komentirati da je serija seljačka, da su Zagorci seljaci, a pokoji komentar sigurno bi se odnosio i na narječje kojim likovi pričaju. Sjetimo se samo Gruntovčana. Serija je stekla veliku popularnost, ali većina se ljudi i danas podsmjehuje na spomen Dudeka. Ali kad spomenemo Laru, nitko se ne podsmjehuje.

Lara je postala najpopularniji lik iz serije u posljednjih nekoliko godina.  Ona je snažna, hrabra, događa joj se milijun nedaća, ali uvijek sve završi sretnim završetkom. Dudek je pak seoski čovjek, skromnog znanja, pomalo naivan, ali uvijek spreman pomoći. Naravno, većini je smiješno to kako Dudek govori, ali nikome nije smiješno kako Lara govori. Osim Gruntovčana, sjećate li se vi koje serije kojoj je radnja bila smještena u Zagorje? Ne. Jer takva serija ne postoji.

Zagorci su za većinu zadrti, neobrazovani divljaci koji najviše na svijetu vole gemišt. Tako su prikazani i u javnosti većinu puta. Sjetim se onda Splićanina Roberta Pauletića koji se 'borio' protiv kajkavštine u crtićima. Prema njegovim riječima, u crtićima je previše kajkavskog narječja. 

E pa dragi Roberte, ako su Dalmatinci protagonisti svih mogućih sapunica, ako su dalmatinske pisme popularnije od zagorskih popevki i zauzimaju sve moguće etere, od radija do televizije, neka su barem štrumfovi u crtićima Zagorci.