Bez obzira na to koja je stranačka garnitura na vlasti, uvijek slušamo o potrebi obrazovanja mladih ljudi i o besplatnom školovanju. Ako upisujete faks u izbornoj godini, kao da ste dobili na lotu jer tada se obećava sve i svašta pa se zna dogoditi da se redovnim studentima omogući upis u višu godinu bez troškova školarine.

Eto, prošle godine diplomski je studij bio besplatan. Obećanje je bilo da će i druga godina tog studija biti besplatna, barem su tako rekli na mojem faksu. No evo, prije nekoliko dana obrat! Rektor Aleksa Bjeliš priopćava javnosti kako se uvodi novi model plaćanja školarina. Diplomski studij više nije besplatan. Tj. svi oni koji ostvare od 30 do 55 ECTS bodova plaćaju svaki bod koji nisu položili. Kaže rektor, ako niste nešto položili i dalje ćete imati besplatno školovanje jer oni od 55 do 60 bodova ne plaćaju ništa.

I na to sam se morala nasmijati. Zašto? Zato jer na diplomskom studiju novinarstva godina nosi 56 ECTS bodova, a ne 60. Dakle, za nas ne postoji mogućnost da nešto ne položimo, a da pritom ne platimo. Jedan ECTS bodi 'košta' 120 kuna na humanističkim znanostima. Na nekim fakultetima i više. Tome treba pribrojiti i troškove upisnine koja iznosi od 300 do 500 kuna, sve ovisi na kojem fakultetu studirate. Čak i da ste sve predmete položili i 'očistili' godinu, školovanje nije besplatno.

Spomenula sam već upisninu koju svatko mora platiti bez obzira na to je li položio ili nije položio sve ispite. Zanimljivo je da se cijena upisnine povećava iz godine u godinu, a sve što vam naprave jest to da vam u indeks zapišu predmete koje ćete slušati u slijedećoj godini. Sjećam se, isto tako, i vremena kad su se studenti mogli besplatno voziti ZET-ovim tramvajima. Sad je i to samo sjećanje jer prijevoz se plaća.

Iz svega se da zaključiti da besplatno školovanje zapravo i ne postoji. Uvijek postoji neki, bilo realni bilo izmišljeni, trošak koji se mora platiti fakultetu. Novim modelom plaćanja mnogi su moji kolege nezadovoljni, a najviše zato što su nam na fakultetima još u srpnju tvrdili kako se školarina pri upisu na drugu godinu diplomskog studija neće plaćati. I znate što je najgore od svega?

Još i platite nekako tu školarinu, upisnine, skripte, prijevoz, stan i hranu, trudite se, učite, polažete ispite, pišete seminare, diplomirate... I onda? Onda završite na burzi i čekate da se obećanja o sigurnom zaposlenju mladih visokoobrazovanih ispune.

Čekate i čekate, ali obećanja se ne ispunjavaju. Mnogi, nakraju, više ne žele čekati nego odu u inozemstvo i postanu vrijedna i pametna radna snaga u nekoj državi koja ipak malo više šansi daje novim, mladim i školovanim naraštajima.