Istina, o odgoju djece ne znam mnogo jer nemam svoju vlastitu. No jedan me je događaj od prošlog tjedna potaknuo na razmišljanje kakva su djeca bila nekad, a kakva su danas. Dok sam kupovala limune i naranče i razmišljala koliko je istine u natpisu da su eko, iz mozganja me trgnula vikanje, deranje i plač. Ispred mene na blagajni stajali su majka i sin.

Žena u srednjim tridesetim godinama i dječačić od kojih četiri godine. Njegovo deranje čula se, vjerojatno, po cijelom dućanu, a mama je u licu bila crvena ko' paprika. Ono što sam uspjela shvatiti iz grčevitog plača, majka sinu nije htjela kupiti igračku koja se nalazila na polici nedaleko od blagajne. Unatoč tome što mu je mama kao kompenzaciju nudila kinder jaja, čokolade i bombone, mali nije htio ni čuti. Derao se, plakao i govorio joj da je glupa i zločesta. Kada su već zaista svi počeli pogledavati prema njima, mama je ljutito rekla klincu neka ode do police i uzme autić.

Plač i deranje pretvorili su se u blaženi smiješak. Dječak je otrčao do obližnje police i na blagajnu se vratio s željenom igračkom u rukama. Mama je nervozno nabacala stvari na pokretnu traku blagajne, platila, zgrabila sina za ruku i otišla iz dućana. Tko je pobjednik u opisanoj situaciji? Naravno, sin. Dobio je što je htio zahvaljujući deranju i plaču.

Prije nekoliko dana gledala sam emisiju u kojoj je gostovala psihologinja koja je rekla kako roditelji djeci ne smiju popuštati  i kako djecu, ako je potrebno, treba pustiti da se bace na pod, lupaju nogama ili se deru, ali im se ne smije popustiti. OK, slažem se da djeci ne treba popuštati u svačemu. Ionako su djeca danas navikla dobiti sve što žele. Neki klinci u prvom razredu osnovne škole imaju mobitel koji košta više nego što učiteljica razredne nastave ima plaću.

No nisu djeca kriva zbog toga, krivi su roditelji koji u nedostatku vremena koje bi trebali posvetiti djeci, materijalnim stvarima nadoknađuju ljubav i brigu. Ali, zamislite da ste u punom dućanu i da vam se dijete dere ko' ludo na blagajni jer mu ne želite kupiti autić. Što biste učinili? Biste li doista pustili dijete da se baci na pod, govori vam da ste glupi i plače rijeke suza ili biste mu kupili taj autić pa da bude tih i nasmijan?

Odgoj nije jednostavna stvar i zahtjeva mnogo, mnogo truda, razgovora i uzajamnog poštovanja. Djeci je danas dostupno mnogo više onog materijalnog nego prije kojih dvadesetak godina. Rijetko ćete gdje u ljetnim večerima vidjeti dvadesetak dječaka i djevojčica kako se igraju skrivača ili lovice kao što je to moja generacija radila.

Danas su djeca na facebooku, youtubeu ili pred televizorom. Reći će neki, vremena se mijenjaju. Slažem se, vremena se mijenjaju, ali istinske su vrijednosti i osobine, poput uzajamnog poštovanja, prijateljstva i dobrog odgoja, vječne.