Špičkovina. To malo mjestašce nadomak Zaboka postalo je najzanimljiviji dio Lijepe naše zahvaljujući izjavi premijera Milanovića. U svom osvrtu o Domovinskom ratu, Milanović je objasnio da nam, citiramo, 'stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine objašnjavaju koliko je bilo mrtvih'. 

Zagorci su se odmah digli na noge. Zakaj nas je premijer tak prozval,  a možda ni ne zna gde je Špičkovina? - pitali su se stanovnici. Iako su se neki, uglavnom pripadnici premijerove stranke, pokušali opravdati njegovu izjavu, nije im uspjelo. Naravno, mještani su se osjetili uvrijeđeni i etiketirani kao neznalice i neinteligentni ljudi.

Cijelo se Zagorje solidariziralo s Špičkovljancima, a facebook su preplavile fotke table mjesta ili natpisi slični onima - Svi smo mi iz Špičkovine. Milanović je baš Špičkovinu upotrijebio vjerojatno zbog upečatljivog imena ni ne razmišljajući o tome hoće li uvrijediti mještane. Ali uvrijedio ih je. Za razliku od mnogo puta kada smo mi Zagorci šutke slušali pogrdne pridjeve o sebi poput onih da smo pijanci, da smo 'jalni' i svadljivi, ovog smo puta digli glas za sebe.

Svim medijima koji su posjetili Špičkovinu, a bilo ih je poprilično mnogo, stanovnici su jasno i glasno dali doznanja da su ogorčeni premijerovom izjavom, koja ih je, priznali su, jako uvrijedila. I već kad se meni učinilo da su i pojedini televizijski mediji, kojima je u navici bilo omalovažavati Zagorce, stali na stranu naše male Špičkovine, vidim prilog novinarke u jednoj tabloidnoj emisiji. Ajde, našla je nekoliko sugovornika koji su izrazili svoje ogorčenje zbog negativnog spominjanja Špičkovine, a jedna joj je gospođa čak i objasnila otkud Špičkovini ime (po grofu Špičku).

Sve bi bilo dobro da nakraju svojeg priloga nije u kadar smjestila dvije guske koje šeću cestom i konstatirala da je u Špičkovini duhove uzburkalo, osim izjave premijera,  i to što su  guske izvan kontrole. Ne potrebno, glupo i van svih novinarskih načela. Možda je htjela ispasti duhovita i dodati simpatičnost prilogu, ali meni se nije to učinilo tako. Pa ako ovo pročita bilo tko, kome smo se mi Zagorci činili smiješni, glupi ili nevažni, poručujem mu Zagorci, osim epiteta vrijednih ljudi, mogu ponijeti i onaj najveselijih stanovnika Hrvatske koji su za pjesmu, šalu i druženje uvijek spremni. 

I na kraju, najbolje je da citiramo našeg Radeka koji veli: Zagorci smo, ljudi pravi, kaj nam pak moreju? A ja dodajem, nemreju nam niš jer mi znamo kolko vredimo.