Jučer je bio kao neki praznik, svi smo bili neki domoljubi, pametno mudrovali o stvarima i događajima o kojima pojma nemamo..opijali se i slavili, čak sam i uspio pročitati kako se braniteljima želi SRETAN dan zahvalnosti...

Kako reći nekom tko je izgubio sina, brata, sestru, prijatelja... ili onom koji izgubio nogu, ruku i postao trajni invalid ovih dana SRETAN ti taj dan??????

Da, jučer smo bili ponosni na svoje branitelje, onako čisto reda radi...jer se to očekuje i tako kažu mediji i političari.

Kakvi smo danas???? Opet su branitelji ludi, zločinci, društveni paraziti....Kotromanovića radi jednog od rijetkih intervjua koji govori istinu o događanjima u ovo vrijeme prije 17. godina razapinju na križ radi izjavljene istine.....

Pitam se gdje je kraj našem licemjeru, nisu ljudi ginuli samo  5. kolovoza 1995. , ginuli su prije, ginuli su i poslije.....

Nitko ne postavlja pitanje kako se branitelji istinski osjećaju ovih dana, slave li????

Ne, možda im je drago što se taj jedini dan u godini mogu osjećati kao da su ljudi svjesni njihove žrtve, kao da su im na 15-tak minuta zahvalni za ono što su dali državi... možda ih čak nitko neće optužiti da su paraziti, da žive na tuđoj grbači, možda ih netko neće pogledati s onim pogledom koji svakog dana čitaju u očima poznanika i znanaca...Koliko si ljudi, ubio, mučio i koliko ludila imaš u sebi..????? Samo možda.....

Branitelji su ovih dana tužni, u njima prevladava sjećanje na poginule, na ranjene, na strah, na bol i patnju...na RAT.

Rat je strašan i sve oko njega je strašno. U ratu nema pravde kako u filmovima, nema ni slave i nitko osim branitelja ne zna i nikad neće ni slutiti što su prošli, što su preživjeli, jer događanja u ratu se nepojmljiva onim koji to isto nisu i sami prošli.

Branitelji budite ponosni na sebe, svaki dan je vaš i svakog dana, svakog sata saslužujete poštovanje...a to je jedino i što i želite.

Hvala vam.