Siječanj mnogi nazivaju najduljim mjesecom u godinu jer dolazi nakon podužih blagdana kad se ljudi financijski stroše, pojedu i popiju najbolje što su imali, pa prvi mejsec oduvijek malo stegnu remen.

Kako se nekad živjelo u prvim danima novih godina, u što se vjerovalo i čemu se veselilo, znala je pričati hraščinskabaka Ivka, pučka sveznanlica.

- Prve dane nuovoga leta furt se slabeše jele jer su ljudi i prije bili puni mesa i kolčof od božiča, nuovoga leta i Tri Kraljof. Najlepše je bila gda se te dane zelje kuhale, na juhu ili z krpicami, ili kakva kisijiela juha da bi se zliječili želuci onijime šteru su preveč pojeli i spili si za božične dane - govorila je baka. U siječnju je nekad uvijek bila velika studen i ljudi su s nestrpljenem čekali takozvane sredozimce da počnu odbrojaviti dane zimi.

- Nieža je prava sredozimka, šteru z prve strane grieje Sebastijan, a z druge Vincek. Naše su babaice furt rekle da Nieža kokošami rit razveže i da od toga dana (21. siječnja) kokoši bolše jajca nesu. A dobre je kokošami za velike zime davati male kuhanoga vina. Ne samoga, več stari kruh vu njemu namakati i kokoši budu tuo rada kljuvale i bolše bud nesle - savjetovala je baka. Baka nam je otkrila i kako se po životinjskome ponašanju može zaključiti koliko dugačka će biti zima.

- Če vu siječnju čuješ lisca da laje, onda znaš da huda zima tek dolazi jer je te prefriganec zišel z luknje se male razijienuti, koje pišče fkrasti da bi se natrag zavlekel i još par tjednof miren odspal - rekla je starica.