Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Dnevnik tate Bena: Naopak

Piše: Tomislav Benčić

Već mi bilo zgledalo, kak ove godine ne bu problema s knjigama za školu. Sve sam naručil od dom



Već mi bilo zgledalo, kak ove godine ne bu problema s knjigama za školu. Sve sam naručil od doma prek interneta. Kad su to spakirali, prejdem u knjižaru to podiči. Ali tam, prvo ženska kaj tam dela nije mogla najti moj paket. Nakon par minut ga je uspela najti i idemo pogledati e je sve nutra. Nije! Dvije knjige nemaju!!! Dobro. Nema, nema. I još je jedna knjiga bila tak zgužvana, kaj da ju je krava žvakala.

Normalno da je najbolja od svih žena to mam videla, pa nam je ženska to zamjenila. I još jednu radnu bilježnicu nisu deli h paket jer nisu videli da to piše na papiru. A, i nisu mogli videti jer je to bilo skroz na dnu papira, a printali su po več korištenom papiru i to se sprintalo prek nečega kaj je več na papiru bilo. Prešli smo onda do druge knjižare i kupili te knjige kaj su faljele. I mislimo si kak je pitanje knjiga za školu riješeno. Ali ne! Među isporučenim knjigama su bile tri krive.

Prešli mi natrag u knjižaru. Tam, normalno, nije bilo knjiga kaj trebaju, ali su mi bez riječi vrnuli peneze. Pa smo onda prešli h onu knjižaru gde smo i prije kupili one knjige kojih nije bilo i tam smo kupili skoro sve kaj nam je trebalo. Osim jedne knjige. Koju sam naknadno kupil. Ne razmem zakaj se to furt meni događa?! S druge strane da mi se ne događaju takve stvari o čemu bi pisal?

Zanimljivo je kak sva deca kad počneju govoriti puno stvari govoriju naopak. Niti moja, pardon naša Gracia nije izuzetak. Kak smo se več odavno riješili pelena, tak se pišanje obavlja na kahlici. Za školjku je još premala. Znam da si buju sad neki pomislili da se na školjku da deti onaj nastavak da si dete more sesti. Za to je još premala i nemre se sama na to popeti. Zato koristi kahlicu. Na nju si more sama sesti. I kak onda izgleda njezino pišanje?

Prvo nas mora sve obavjestiti da se njoj jako piška (k nije slučajno uletelo, nego Gracia ne veli da joj se piša, nego da joj se piška). Neko vrijeme je nosila kahlicu k nama da mi vidimo kak ona to dela. Sad se na kraju navadila da to ipak dela na zahodu. Zna joj se dogoditi da čak kahlicu sprazni. Ali ne baš često. I onda dolazi do problema.

Oblačenje joj baš i nejde. Pa dojde do nekoga od nas, na pol oblječena i veli da joj se neda oblječi. Umjesto da veli da se nemre oblječi. Isto tak kad nekaj neče jesti veli da joj je to fino. A kad nekaj neče onda veli na to nemre napraviti. Takve stvari nas više ne čude jer smo se na to navadili s Patricijom i Sandrom. I s njima je bila ista stvar. Isto tak kad hočeš da nekaj napravi moraš reči da se to nesme delati.

Uglavnom sve se svodi na to da se jedno misli, drugo govori, a trejto dela. Hmmm… takve stvari deci nemreš zameriti. Međutim ima onih kaj več nisu deca, a jedno misliju, drugo povedaju, a trejto delaju.

Facebook