Prethodna kolumna

Dnevnik tate Bena: Gdo bi rekel?

Imam mobitel na pretplatu. I nisam s tim zadovoljan pa sam štel zmeniti tarifu. Normalno na manju. E to se prek interneta nemre. Morem naručiti veču, ali manju ne! Lopovi!

U današnje vrijeme i da hočemo nemremo pobeči od kompjuterizacije, informatizacije, internetizacije i mnogih drugih -acija. Sve več i več pružatelja raznih usluga nudi elektronički račun. To jest da vam račun pošeljeju na e-mail, a ne da ga sprintaju, deneju h kovertu i pošaljeju s poštom. To, normalno, opravdavaju brigom za okoliš, predstavljajuči se kao veliki prijatelji prirode. Ono, kao, manje papira potrošimo, pa treba poseči manje drva.

Ko da je njih briga za to. Njih je jedino briga da se ne mora kupovati papir jer to košta. Dalje, ne moraju kupovati tonere za printere, jer i to košta. Pa ne moraju kupovati koverte, jer i one koštaju. Nešči treba sprintane papire zapakirati h koverte, a i to košta. I na kraju treba to s poštom poslati, naravno i to košta. Dakle njihove brige su kak vama čim več zeti, i da pri tome oni čim manje potrošiju. Kakva ekologija. Od zelenog brineju se samo za „zelembače“.
 
Zahvaljujuči svim tim tehnikama i tehnologijama neke stvari več odavno delam od doma prek kompjutera. Kad sam več spomenul račune onda vam mogu reči da te račune kaj mi poštar donese plačam s internet bankarstvom. To je super stvar. Sediš doma, ne čakaš h redu i ne naplatiju ti masnu proviziju. Samo tipkaš i plačaš. I sve to funkcionira dok imaš penez na računu.

Isto tak ak hoču kupiti novi telefon, ili mobitel, ili produljiti ugovor za postoječe i to se more prek interneta. Imam mobitel na pretplatu. I nisam s tim zadovoljan pa sam štel zmeniti tarifu. Normalno na manju. E to se prek interneta nemre. Morem naručiti veču, ali manju ne! Lopovi!

Onda sam prešel tam gde sam kupil mobitel. Da tam zmenim tarifu. Koristim grupnu tarifu s par brojeva na pretplatu i par na bonove. Pa su mi rekli da je to najmanja tarifa s tolko brojeva. I odlučim ukunuti jedan broj. Ali to ovaj tam gde sam mobitele kupil nemre napraviti. Nego mi je sprintal jedan papir na terome je bil broj telefona da ja to nazovem i velim da več neču taj jedan broj koristiti.

Dobro, nazovem ja to. Nakon 20 minut mi se hjavi čovek. Velim ja njemu zakaj zovem, i krene on s nagovaranjem da nič ne mjenjam i uvjerava me da je to dobro za mene. Pa krenem je njemu objašnjavat da neču taj broj več koristiti i kraj priče. Ne treba mi. Onda mi krene muž objašnjavati da me taj broj nič ne košta i da e ga imam ili ne plačal bum isto. Pa opet krenem njemu objašnjavati da neču i gotovo i da hoču manju tarifu kaj se manje plača. Da bi on meni na kraju ponudil da ostanem h istoj tarifi, ali da buju dali 20 posto popusta i da to moreju samo oni prek tog telefona, a ovi na prodajnom mestu to nemreju napraviti.

I koji je na kraju zaključak? Da bi sve to moglo biti jeftineše i da bi uz to jeftineše ti mobilni operateri i dalje ljepo služili peneze. Ali bolje je od puno služiti još več.

Facebook