S velikom tugom Hrvatsko zagorje i hrvatsko zdravstvo oprostili su se od jednog od najpoznatijih hrvatskih liječnika, legendarnog zagorskog kardiologa i dugogodišnjeg ravnatelja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, primarijusa Marcela Majseca, koji je preminuo u 83. godini života.

Nakon što su ga jučer obitelj, prijatelji, kolege i brojni građani ispratili na posljednji počinak, danas je u Plavoj dvorani Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice održana komemoracija na kojoj su se od njega oprostili suradnici, zdravstveni djelatnici, predstavnici institucija i prijatelji, prisjećajući se njegova rada, vizije i ljudskosti.

“Funkciju ravnatelja koristio je kako bi služio drugima”

Okupljenima se obratio ravnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Danijel Javorić Barić, istaknuvši kako se danas opraštaju od čovjeka koji je svojim radom, znanjem, vizijom i energijom ostavio neizbrisiv trag ne samo u bolnici u Krapinskim Toplicama i Hrvatskom zagorju, već i u cjelokupnom hrvatskom zdravstvenom sustavu.

- Marcel Majsec svoju profesionalnu karijeru u našoj bolnici započeo još 1970. godine, dok je dužnost ravnatelja obnašao od 1980. do 2009. godine. Tijekom cijelog svog rada vodio se jednom najvećom vrijednošću, a to je čovjek i briga za ljude. Dužnost liječnika obavljao je kao istinski poziv, a funkciju ravnatelja nije koristio kako bi njemu drugi služili, nego kako bi on mogao služiti drugima. Njegovo vodstvo obilježilo je jedno od najznačajnijih razdoblja naše povijesti - rekao je Javorić Barić.

Istaknuo je kako je upravo njegovo vodstvo obilježilo jedno od najznačajnijih razdoblja u povijesti ustanove, prisjetivši se razvoja novih rehabilitacijskih programa, obnove kupelji, ali i otvaranja škole za odgoj i obrazovanje u sklopu bolnice. Posebno simboličnim nazvao je činjenicu da se od njega opraštaju upravo u SDU-u, specijaliziranom domu umirovljenika, zgradi koju je Marcel Majsec gradio i otvorio 1986. godine.

- Njegova vizija i radni elan nadilazila je granice naše ustanove. Njegovim angažmanom, predanim radom i cjelokupnim djelovanjem doprinio je otvaranju i djelovanju Klinike Magdalena te Akromiona u sklopu bolničkog kompleksa.

- Iza svih tih uspjeha stajao je čovjek koji je znao slušati, poštovati i motivirati ljude da rade za dobrobit ustanove Njegov odlazak i gubitak će biti nenadoknadiv, ne samo za našu ustanovu i našu zajednicu, nego prije svega za svoju obitelj koju je toliko volio i o kojoj je uvijek s ponosom pričao. Iza njega, nama ostaje zahvalnost za sve rezultate i ostvarenja koje je postigao u svome radu, ali isto tako i lekcije i pouke svima nama koji pokušavamo nastaviti njegovim putem i svim radnicima naše, njegove bolnice koju je toliko volio. To su uspomene koje nosimo, uspomene koje čuvamo, sjećanje koje ćemo njegovati i zahvalnost koju ćemo uvijek u sebi nositi kao rezultat i priznanje ne samo njegovog rada, nego i cjelokupnog životnog bivanja. Našem Marcelu neka bude laka Hrvatska i zagorska gruda koju je toliko volio. Počivao u miru - zaključio je Javorić Barić.

Čovjek, prijatelj i humanist

U ime krapinsko-zagorske podružnice Hrvatskog liječničkog zbora od primariusa Majseca oprostio se izv. prof. prim. dr. sc. Rajko Fureš, istaknuvši kako se opraštaju od velikana zagorskog i hrvatskog zdravstva.

- Uz izniman stručni, znanstveni i društveni angažman, primarius Marcel Majsec na prvom je mjestu bio čovjek, prijatelj i humanist. Bio je posvećen boljitku svojih sumještana, Krapinskih Toplica, Krapinsko-zagorske županije i Republike Hrvatske - rekao je Fureš.

Podsjetio je na njegovu ključnu ulogu u razvoju Specijalne bolnice Krapinske Toplice, koju je pozicionirao kao regionalnog lidera u rehabilitaciji, ali i na njegov doprinos razvoju Klinike Magdalena te projektu izgradnje nove zabočke bolnice. Posebno je zahvalio primariusu Majsecu što je mlađim kolegicama i kolegama omogućio stručni i znanstveni angažman, počevši od aktivne potpore i angažmana u Krapinsko-zagorskoj podružnici Hrvatskog liječničkog zbora.

- Bez njegove potpore u Krapinsko-zagorskoj županiji ne bi bilo ni visokoškolskih i znanstvenih institucija. Zahvaljujući njegovoj viziji danas u Pregradi djeluje preddiplomski studij sestrinstva, a brojne kolegice i kolege napredovale su na stručnom i znanstveno-nastavnom planu. Bez vizije primariusa Majseca sigurno ne bi bilo moguće - istaknuo je Fureš. 

“Micica, macica, sve bu dobro”

Današnje okupljanje prilika je da mu se kaže veliko hvala kao čovjeku, rekao je župan Krapinsko-zagorske županije, Željko Kolar.

- Bio je veliki znanstvenik, veliki vizionar, veliki ravnatelj i veliki doktor, ali prije svega veliki čovjek. Njegova najveća vrlina bila je što je znao razgovarati sa svim ljudima. Jednako je pažljivo razgovarao s predsjednikom Vlade i sa svojim pacijentom. I to su ljudi osjetili, zbog toga su ga voljeli i poštivali - rekao je župan te se prisjetio njegove smirenosti i topline kojom je pristupao ljudima.

- Kad si došao k njemu s problemom, njegova smirenost i savjet koji ti je dao odmah bi te umirili. “Micica, macica, sve bu dobro”. Nema nikog u ovoj dvorani tko to nije čuo od njega. On je svoj autoritet, koji je bio neosporan, gradio na znanju. I nije tu bilo galame, nije bilo teških riječi... Svima nama ostavio je jednu veliku obavezu i postavio nam je visoki standard da razinu zdravstvene usluge i ugled koji danas ima Specijalna bolnica Krapinske Toplice ne samo zadržimo, nego dodatno unaprijedimo. Samo tako ćemo se moći odužiti doktoru Marcelu Majsecu - poručio je župan Kolar.

Marcel će živjeti zauvijek

U ime ministrice zdravstva okupljenima se obratila državna tajnica u Ministarstvu zdravstva doc. dr. sc. Marija Bubaš, koja je emotivno govorila o čovjeku kojeg je, kako je rekla, imala čast poznavati kao prijatelja, mentora i savjetnika.

- Marcel Majsec nije bio samo liječnik i ravnatelj. Meni osobno bio je prijatelj, mentor, otac i čovjek golemog životnog i stručnog iskustva. Njegovim odlaskom zdravstvo je izgubilo velikog graditelja, vizionara i liječnika – rekla je Bubaš.

Istaknula je kako je bio pionir kardiovaskularne rehabilitacije te čovjek koji je Krapinske Toplice i Krapinsko-zagorsku županiju stavio na kartu europskog i svjetskog zdravstva.

- On je posvetio sav profesionalni život pacijentima i razvoju ustanove kojoj je bio odan. Vraćao je ljudima nadu i vjeru u oporavak, a to je ono što čovjeku treba. Marcel je svojim pristupom, svojim ljudskim licem koje je imao kao liječnik prema pacijentu davao nadu da će se ta kvaliteta života svakom oboljelom vratiti koliko god je više moguće. I zato danas ne govorimo o odlasku jednog liječnika, nego o odlasku čovjeka čija će humanost, stručnost i predanost nastaviti živjeti u svima vama kroz svakodnevna djela, interakciju s kolegama i s pacijentima. Osjećam kao da je Marcel i danas s nama. Osjeća se njegova prisutnost, vjerojatno zato što je prisutan u svima nama i tako će ostati zauvijek. Postoji misao da čovjek umire tri puta. Svaki čovjek. Prvi puta kad mu prestane kucati srce, drugi puta kad se oprostimo od njegovog tijela i treći, onaj zadnji put, kada zadnja osoba koju je poznavao zadnji puta izgovori njegovo ime. Ja sam sigurna da će Marcel živjeti zauvijek jer ono sjeme koje je posadio u nama će živjeti i rasti. Marcel je mnogo života dotaknuo i u svakom životu kojeg je dotaknuo ostavio je mnogo dobra. Zauvijek u svima nama - zaključila je Babuš.