Za zimzelenu rock i jazz damu, Zdenku Kovačiček, godine su uistinu samo broj. Pjevačica je s najdugovječnijim trajanjem  na hrvatskoj estradi. Kao trinaestogodišnja djevojčica postala je popularna kao Duo Hani, zajedno s Nadom Žitnik koja živi u Kanadi.

Premda je 16. siječnja proslavila 82. rođendan, ne osjeća umor. Po roditeljima Zagorka podrijetlom, u subotu je u Opatiji sudjelovala na gala koncertu „Zlatne godine Opatijskog festivala“, zajedno s veteranima Anicom Zubović, Mirom Ungarom, Ladom Leskovarom…a u petak, 30. siječnja, bit će sudionica Noći muzeja u zlatarskoj Galeriji izvorne umjetnosti.

Osim što će pjevati uz gitarsku pratnju Martina Šaca, u dijelu večeri predstavit će svoju nedavno tiskanu autobiografsku knjigu „Slobodna kao mačka“, koju će posjetitelji moći kupiti. Dovoljan povod za razgovor.

ZL: Prije nekoliko dana proslavili ste rođendan. Osjećate li godine, kako vas služi glas?

Godine osjećam u smislu što ne mogu posjetiti baš svako događanje na koje sam pozvana, premda bih htjela. Volim odlaziti u kino, kazalište, na koncerte… a glas me služi fantastično. Što više pjevam, to bolje zvučim.

ZL: Imate li recept za pjevačku dugovječnost? Ipak, vaša karijera traje od vaše 13. godine, što je fenomen svjetskih razmjera?

Nema tu recepta! Ja sam s pet godina odlučila ostati na sceni, i tako je jest. Ništa me nije moglo odvratiti od moje namjere.

ZL: Nakon toliko godina je li vam žao što ste bili tvrdoglavo vjerni svojim kriterijima, što niste odabrali lakši put, pjevajući npr. šlagere i komercijalne pjesme?

Katkad razmišljam o tome… zašto sam odabrala teži put? Nemam odgovor. To je u mojoj prirodi. Volim izazove, to mi je gušt i nije mi žao jer sam obilježila povijest na svoj način, kao nitko od mojih kolega. Time se ponosim.

ZL: Kako to da ste sudjelovali i na Festivalu kajkavskih popevki, koji je, ipak, glazbeno specifičan!?

Zagorka sam podrijetlom. Oba moja roditelja rodom su iz Zagorja, a i bila je to opet prilika da donesem festivalu blues, malo jazz elemente što nitko drugi nije. Debitirala sam 2002. godine s popevkom „Kad Zagorci šibaju rock and roll“ i kontinuirano sam sudjelovala do 2006. godine. Osim u večeri novih popevki, sudjelovala sam i na retrospektivnim koncertima „Popevke zanavek“.

ZL: Što mislite o medijskom tretmanu kajkavskih pjesama?

Premalo se vrte na lokalnim postajama i premalo mediji prate festival, osim prijenosa na HTV-u. Eto, ja rijetko održavam koncerte u Hrvatskom zagorju za razliku od nekih koji nikad nisu i ne žele nastupiti na Krapinskom festivalu. Dobila sam osobnu zahvalu župana što njegujem naš kaj, a ipak me ne zovu da održim koncert sa mojim odličnim bendom i novim repertoarom.

ZL: Je li vas pjevački, u zrelim godinama, obilježila Žena za sva vremena?

Da, istina je, premda je posvećena svim ženama, svi me uglavnom poistovjećuju  s tom pjesmom.

ZL: Kako ste osvojili mladu publiku, zapravo vas vole bake, mame i unuke!?

Mame i bake me vole upravo po Ženi za sva vremena, a unuke po Frki, koja sad ima 23 milijuna pogleda. Frka je nastala 1981., ali bila je cenzurirana, pa sam umjesto guzica pjevala bluzica. Novo vrijeme je donijelo i mladu publiku i drukčiji način promoviranja dobre glazbe.

ZL: Poznati ste i po humanom angažiranju. Primjerice, posjećujete prihvatilišta za napuštene kućne ljubimce.

Da, volim životinje, udomljavam peseke, mace, i u kući u kojoj stanuje i moja prijateljica imamo tri psa i dvije mačke. Spašeni su iz azila. Pomažem i novčano za spašavanje i liječenje životinja i skidam kapu volonterima koji skrbe i spašavaju životinje. To su ljudi sa velikim srcem.

ZL: U Zlataru ćete predstaviti i svoju knjigu „Slobodna kao mačka“?

Pisala sam je četiri godine. Ima 230 stranica, na kojima je opisan cijeli moj život, privatan, kao i pjevačice i glumice na kazališnim daskama. Naslov je odredio izdavač, Iris Illyrica, a predstavljena je u studenome, na Interliberu. I moj posljednji album, izašao 2021. godine, zvao se „Konstatacija jedne mačke“.