Dvoje mladih, darovitih i afirmiranih umjetnika , sopranistica Tanja Ruždjak i pijanist Danijel Gašparović, u Velikoj galeriji Grada Zaboka u utorak su održali koncert nazvan „U spomen na Nadu Puttar Gold“. Motivirala ih je spoznaja da je naša najstarija operna primadona, s europskom karijerom, tri posljednja mjeseca života proživjela u Hrvatskom zagorju. Bila je smještena u Domu za starije osobe „Orhideja“ u Zlataru, u blizini najbližih prijatelja koji su skrbili o njoj. I u domu je bila okružena pažnjom, ne samo vlasnice dr. Mirjane Šimunić Pezelj , nego cjelokupnog osoblja, kao i svojeg posljednjeg odabranog liječnika dr. Janka Korpara. Preminula je potkraj ožujka, u 94. godini, na pulmološkom odjelu Opće bolnice Zabok u Bračaku.

Njezin glas bio je, kako ga je nazvao prof. Vladimir Kranjčević, „najveličanstveniji hrvatski mezzo 20. stoljeća“, zbog altovskih dubina i visina dramskoga soprana, što joj je omogućavalo pjevanje velikog i zahtjevnog repertoara. Kao prvakinja opernih kuća u Berlinu i Frankfurtu a/M pjevala je pod vodstvom najslavnijih dirigenata svojega vremena. Posebice ju je volio glasoviti Lorin Maazel. Pjevačku karijeru počela je i završila u zagrebačkom HNK, a 28 godina djelovala je i kao profesorica solo pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Njoj u spomen Tanja Ruždjak i Danijel Gašparović, koji djeluje kao profesor klavira u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, izveli su djela Čajkovskog, Rahmanjinova, Rimski-Korsakova, Brahmsa i Blagoje Berse ,čiju je skladbu „Seh duš dan“ Nada Puttar Gold svojedobno snimila i na nosač zvuka.

Nekoliko dana ranije, u subotu, 27. svibnja, sličan koncert sjećanja u Varaždinu, rodnome gradu slavne umjetnice, održale su mezzosopranistica Sofija Cingula, inače rođena Zabočanka, i pijanistica Tamara Jurkić Sviben, koja je klavir studirala na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u razredu Jurice Muraja, jednog od najbližih prijatelja Nade Puttar Gold.