Pozor, nalijevo, naprijed - zapovijedio je združenim zagorskim kuburaškim snagama najstariji kuburaš Ivan Bosnar iz Desinića, nakon čega se u subotnje popodne zatreslo igralište u Bestovju jer je gromoglasnim pucnjevima iz drevnog oružja obilježeno da je bratimljenje s najmlađim kuburaškim društvom u državi, domaćinskim Gromovnikom, uspješno obavljeno.

Kuburaško društvo Gromovnik iz Bestovja u općini Sveta Nedelja prvo je takvo društvo u Zagrebačkoj županiji, a tijekom samo dvije godine postojanja postalo je atrakcija. Njihovi gosti Kostelska pištola, Desiničke kubure i Složna kubura iz Pregrade imaju golem staž i iskustvo, a Gromovnik su prigrlili kao svoje, zagorsko, društvo. Ideju o “purgerskim” kuburašima inicirao je autohtoni Zagorac Pero Horvat koji živi u Bestovju, ali nije zaboravio zagorske korijene.

Kubura za kralja

Prema riječima tajnika društva, Željka Dergestina koji je po “nacionalnosti” purger, Pero je kao Zagorac izabran za predsjednika Gromovnika jer Zagorje tradicionalno rađa predsjednike.

U kreiranju društva, dodao je Pero Horvat, uz sedmeročlani inicijativni odbor, sudjelovali su njegovi prijatelji Milan Flegar iz Kostelske pištole i Stanko Kranjčec iz Desinića, nadaleko poznat po prekrasnim kuburama koje izrađuje za prijatelje. Za Kranjčecov hobi čuli su i jordanski kralj i predsjednik Mesić za koje je također izradio kubure što su od lakog oružja za okršaj s Turcima s vremenom prerasle u unikate teške i do sedam kilograma, kojima se, pucnjevima u zemlju, slavi proljetno buđenje prirode.

- Gromovnik ima 30-ak članova, od kojih 24 pucača. Vrlo smo aktivni i nastupamo diljem države, a današnje druženje je upriličeno da kuburaše približimo i Zagrebačkoj županiji koja nas je na dosadašnjim nastupima prigrlila s velikim simpatijama - ponosni su Pero i Željko koji naglašavaju da veliku pozornost pridaju “redu i zakonu” pod čijim su strogim regulama o glasnom pucanju 16. siječnja 2004. registrirani kao udruga.

Hodočašće u Bistrici

- Ima nas sa svih strana: uz neizbježne Zagorce, u udruzi ima i Bosanaca i Prigoraca, zbog čega se šalimo da smo Jugoslavija u malom - smiju se predsjednik i tajnik, otkrivajući da imaju izvrsne odnose sa svetonedeljskom Turističkom zajednicom koja ih je uvrstila u svoj katalog, Lovačkim društvom Jastreb, Gradom Zagrebom, zagrebačkim županom i svojom općinom koja im je ustupila prostorije za rad i druženje. Dobre odnose njeguju i sa svećenstvom te samim kardinalom Bozanićem s kojim su bili na hodočašću u Mariji Bistrici.

- Najmlađi član ima devet godina, a imamo i jednu članicu - istaknuli su, a da kuburaši nisu samo muškarci, pokazalo se i na subotnjem druženju kada su iz svojih nešto lakših, damskih, kubura zapucale Zagorke Marija Pasarić, Lidija Fijolić i Snježana Kroflin.
Tradicija stara punih 550 godina

Pucanje iz kubura je običaj star oko 550 godina, a veže se uz Isusovo uskrsnuće tijekom kojega se, prema predaji, začuo veliki tutanj iz zemlje. To se obilježava gromoglasnim pucnjevima, a vidjela se i velika svjetlost, koju simboliziraju bljesak i oblak dima koji se stvara kad kapsula zapali barut. Kubura je teška jer je od masivnog orahova drveta, a cijevi su od prokroma.

Puca se većinom u zemlju, što je dio folklora, ali u nekim se prigodama može pucati i u zrak. Svaka je kubura unikatna, ukrašena rezbarijama s motivima iz prirode ili povijesti, a na nekima su ugravirani i stihovi, primjerice “Lijepe naše”, čuvenih budnica ili stihova zagorskih velikana. Kako je prasak zaglušujući, poput najjačega groma, obavezni su štitnici za uši, koji su tek malen dio bogate opreme uz koju idu i posebne uniforme s neizostavnom nacionalnom ornamentikom.

Izvor: Jutarnji list