Nedavni medijski napisi u kojima su iznešeni podaci o bolovanjima po županijama, prema kojima su Zagorci najbolesniji i provode u prosjeku preko 14 dana godišnje na bolovanju, pomalo su uznemirile zagorske zdravstvene radnike, uvjerene da su ti podaci netočni.


Kako su nam rekli neki od njih, objavljeni podaci za Krapinsko-zagorsku županiju možda su i točni, no onda nisu točni podaci iz drugih županija.

Prema riječima glasnogovornice HZZO-a Nataše Milanković, u protekle dvije godine stopa bolovanja za Područni ured Krapina bila je nešto veća od ukupne stope u Hrvatskoj, no ne i najveća.

-Stope bolovanja na području Područnog ureda Krapina nisu najveće s obzirom da se stope bolovanja za prvih sedam mjeseci 2006. godine kreću u područnim uredima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u rasponu od 2,76% do 4,14%, a na području Područnog ureda Krapina iznosila je za navedeno razdoblje 3,95% - kaže Milanković.

Kontrole i sankcije

Jedno od naših pitanja upućenih HZZO-u bilo je tko i kako kontrolira liječnike i opravdanost bolovanja, ima li u Zagorju nepravilnosti i samim time nekakvih sankcija.

-Kao kontrolori bolovanja na terenu rade članovi Liječničkog povjerenstva HZZO-a, te su na području Područnog ureda Krapina 2005. godine obavljene 22 kontrole, izrečeno je, osnovom provedenih kontrola zbog visina stopa bolovanja koja nisu bila opravdana, 7 opomena i 2 novčane kazne ugovornim doktorima primarne zdravstvene zaštite. Kontrolori u pojedinim slučajevima osnovom zakonskog ovlaštenja provode kontrole i na zahtjev poslodavca i o učinjenom sastavljaju posebno izvješće. Kontrole bolovanja obavljaju se kontinuirano pa je u 2006. godini obavljeno 10 kontrola u ordinacijama ugovornih liječnika primarne zdravstvene zaštite. Izrečena je i mjera opomene s umanjenjem 10-postotnog ugovorenog mjesečnog iznosa –odgovorila je Milanković.

Odluku o bolovanju donosi liječnik

O temi bolavanja razgovarali smo i s ugovornim liječnikom Brankom Fotivecom iz zabočkog Doma zdravlja, koji nam je rekao da svaki zaposleni pacijent može dobiti bolovanje ukoliko je to medicinki opravdano i u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Dakle, zbog bolesti, komplikacija trudnoće, zbog njege člana obitelji, nesreće na poslu i profesionalne bolesti, ako ona zahtjeva bolovanje. Odluku o tome donosi liječnik na temelju vlastite procjene.

-Meni zakon nalaže da ocjenjujem sposobnost, odnosno nesposobnost za rad. To je moja ovlast koja slijedi iz zakona. Doktor je taj koji određuje nesposobnost – rekao nam je Fotivec te naglasio da postoji i pravilnik gdje su navedene i duljine trajanja bolovanja uz određenu postavljenu dijagnozu, gdje je predviđena duljina bolovanja za koje ovlasti ima liječnik, nakon čega ovlasti preuzima Liječničko povjerenstvo HZZO-a.

Predugo čekanje na pregled

Fotiveca smo pitali koristi li ili šteti ugovornom liječniku ukoliko svog pacijenta pošalje na bolovanje.

-Ugovorni liječnik ima nekoliko parametara koji se prate. Između ostalog, to je i stopa bolovanja, gdje piše koja je dozvoljena stopa bolovanja, a koja se sankcionira. To je dakle moja obaveza da moram voditi stopu bolovanja, odnosno da je moram držati pod kontrolom –rekao je Fotivec i naglasio da ni u kom slučaju zbog toga nisu upitna nikakva prava osiguranika, već da se svako medicinski opravdano bolovanje otvara te da se nikad nije desilo da je nekome bolovanje osporeno zbog represivnih ili bilo kakvih napisa ili pritisaka od HZZO-a.

Što se tiče kretanja stope bolovanja, Branko Fotivec ne primjećuje neke velike promjene u posljednje vrijeme.

-Stopa bolovanja stalno oscilira, a znala je biti i veća nego je sad. No, jedan od glavnih razloga zbog kojeg mi imamo problema sa stopom bolovonja je dugo čekanje specijalističkih pregleda. Dok pacijentu nije definirano zdravstveno stanje, je li sposoban za rad ili nije, on je u velikoj većini slučajeva na bolovanju, a liste čekanja su sve dulje. To je jedan razlog, a drugi je neefikasnost invalidske komisije. Mi imamo pacijenata koji su po nekoliko godina na bolovanju, koji dobivaju ocjenu ´daljnje liječenje´. Znači, isto je nedefinirano stanje. Niti je za rad, niti za mirovinu, a treće kategorije više nema, kao što je nekad bilo skraćeno radno vrijeme i slično – rekao nam je Fotivec.