Tekst koji smo objavili u ovotjednom broju Zagorskog lista, a ove srijede i na našem portalu, izazvao je brojne reakcije. On se tako čak našao i kao jedna od tema sjednice Odbora za poljoprivredu Krapinsko – zagorske županije koja je održana jučer popodne. Podsjetimo, radi se o ozbiljnim izazovima u veterinarskoj službi koje smo otkrili nakon što smo posjetili mladog poljoprivrednika iz Male Erpenje (cijeli tekst dostupan je ovdje). Budući da se dramatičan slučaj dogodio na području općine Krapinske Toplice, a da tamo koncesiju ima veterinarska stanica Zabok, kontaktirali smo tamošnjeg veterinara koji ima obrt za veterinarsku praksu i trgovinu. Zanimalo nas je kako dežurstva funkcioniraju u privatnim veterinarskim ordinacijama i da li u ovakvim i sličnim slučajevima mogu reagirati privatnici, što su se, na kraju krajeva i pitali mnogi naši čitatelji.

Veterinar Zlatko Horvat, vlasnik je 'Horvat obrta za veterinarsku praksu i trgovinu' koji je registriran za velike i male životinje. Iako djeluje na području Male Erpenje o ovom je slučaju saznao nakon objave našeg teksta. Nitko ga, kaže, nije kontaktirao. 

- Moje prvo radno mjesto po završetku veterine bilo je u veterinarskoj stanici Zabok, a u Krapinskim Toplicama radio sam punih 7 godina prvenstveno veliku praksu. Od velike prakse, danas nažalost, nema perspektive obzirom na cjelokupnu poljoprivrednu situaciju u Hrvatskoj, pogotovo u Zagorju. Stoke je sve manje. Kada sam počeo raditi, 1999. godine u Krapinskim Toplicama, tada je na tom području bilo registrirano 1170 rasplodnih goveda, danas ih ima 122. Tako je svugdje – objašnjava nam Horvat, a o konkretnom slučaju kaže:

- Mene nitko nije kontaktirao iako djelujem na tom području. S druge strane, svaki vlasnik stoke ili psa može odabrati veterinara kako i liječnika opće prakse. To je odabir samog posjednika, on za svoje novce bira koga želi. To je slobodno tržište – kaže nam i dodaje kako stvari u veterini nisu najbolje posložene.

'Veterinar mi je rekao da uzmem nož i da zakoljem krmaču koja se prasila'

- Puno toga nije dobro posloženo. Ja od kad sam završio fakultet želja mi je bila da radim veliku praksu na terenu. Ali, danas mi 70 posto zauzima mala praksa, a 30 velika. Masu mladih ljudi koji studiraju veterinu žele raditi u ambulanti jer je to puno galantnije – govori.

Zanimalo nas je i kako su u njegovom obrtu organizirana dežurstva. - Tamo gdje je domaćinstvo upisano, dežurstvo mora biti. Ja imam dežurstvo od 0 do 24. Nas je troje u ambulanti i pokrivamo se. Uvijek se zna unaprijed tko je dežuran. Ako netko od nas ima unaprijed dogovorene obaveze, prema tome slažemo raspored dežurstva. Bilo što da zapne, pokrivamo se. Nije korektno da domaćinstvo ne dobije uslugu koju treba. Ako se dobije poziv, bilo da je domaćinstvo preneseno ili je koncesionar na tom području, dužni smo osigurati veterinarsku uslugu – zaključuje.