Nismo s vama razgovarali otkako ste postali 'prvi zagorski' zastupnik u Europskom parlamentu. Imate ured u Bruxellesu, ali i ovdje u Zagorju…. Kako izgleda jedan vaš prosječni radni tjedan?

Vešligaj: S puno prijeđenih kilometara. Od ponedjeljka do četvrtka sam u Bruxellesu gdje radim u Odborima. Kroz taj rad sam samo prošle godine podnio preko 800 amandmana na teme rodne ravnopravnosti, stambene politike, poljoprivredne politike, djelovanja EU-a u vanjskim poslovima te podnio veliki izvještaj za novu strategiju rodne ravnopravnosti EU-a. Petak i vikend provodim u uredu u Pregradi i na terenu. Prošle godine smo samo u Hrvatskoj prevalili više od 15.200 kilometara, posjetivši 14 županija, sudjelujući na tribinama, konferencijama, razgovorima s OPG-ovima, udrugama, poljoprivrednicima, mladima, lokalnim vlastima i s još puno dragih ljudi. Jednom mjesečno je plenarna sjednica u Strasbourgu i taj tjedan smo na zasjedanju ondje. A kad uspijem uloviti malo slobodnog vremena, volim ga provesti u svom malom vinograd i naravno sa svojim najbližima.

Evo, nedavno ste, kao jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, imenovani glavnim izvjestiteljem Europskog parlamenta za položaj poljoprivrednika. Što to konkretno znači, odnosno, kakav je 'opis posla' na toj funkciji?

Vešligaj: Poljoprivreda je jedna od glavnih tema trenutačno u EU. Tako i treba biti uvijek, no sada smo u vrlo kompliciranom trenutku za poljoprivredu. S jedne strane se vodi jedna od najvećih političkih bitki oko trgovinskog sporazuma EU sa zemljama Mercosura  i lomi se upravo na temi poljoprivrede, a s druge strane Europska komisija novim Višegodišnjim financijskim okvirom smanjuje sredstva za poljoprivrednike. Stoga je ovaj izvještaj itekako važan i bit će temelj za poziciju Europskog parlamenta vezano za ova pitanja. Njime će se identificirati problemi u svim poljoprivrednim sektorima i predložiti rješenja koja Europska unija mora poduzeti kako bi ojačala konkurentnost naših poljoprivrednika, osigurala održivost domaće proizvodnje te zaštitila sve one koji na zemlji rade i od zemlje žive. Jedan od ključnih koraka bit će organiziranje sastanaka s predstavnicima sektora u Hrvatskoj kako bi se i naši nacionalni problemi adresirali kroz ovu europsku dimenziju, zato i sada još jednom pozivam poljoprivrednike da mi se jave.

Koliko ste i koliko planirate biti na terenu, u direktnom kontaktu s hrvatskim poljoprivrednicima, kako biste što bolje i detaljnije upoznali njihove probleme? Planirate li kakve sastanke, okrugle stolove?

Vešligaj: Kao što sam već spomenuo, uvijek sam puno terenu i planiram biti i ubuduće. Osim Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, sada sam član i Odbora za regionalni razvoj, tako da  informacije koju su mi potrebne mogu i dobiti isključivo iz prve ruke, s terena. Već sam prije nekoliko dana posjetio Primorsko-goransku i Varaždinsku županiju i razgovarao ondje o temama važnim za moje izvješće. A sada, u petak, 6. veljače, organizirao sam međunarodni stručni susret o efikasnom odgovoru na zlatnu žuticu u Štrigovi. Susret je okupio vinare i vinogradare Bregovite Hrvatske, regije koja je najviše pogođena bolešću vinove loze - zlatnom žuticom. Hrvatskim stručnjacima i vinarima i vinogradarima iz Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Karlovačke i Koprivničko-križevačke županije, pridružili su se kolege iz Slovenije, Austrije i Mađarske. Cilj je bio razmijeniti znanje i dogovoriti konkretne mjere suzbijanja zlatne žutice. Već sam i u Europskom parlamentu govorio o zlatnoj žutici i tome kako moramo učiniti više u njezinom suzbijanju, kako i Vlada RH mora reagirati brže, no konkretnih pomaka s državne razine nema. Na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta jednoglasno smo usvojili „Vinski paket” koji se sastoji od financijskih i drugih mjera s ciljem potpore europskom vinskom sektoru. I u njemu je jedna od najvažnijih tema zajednička borba protiv bolesti poput zlatne žutice vinove loze. Novi paket je posebice važan za Hrvatsku i u kontekstu primjene pravila o maksimalnoj površini vinograda ispod koje države članice ne moraju primjenjivati sustav odobrenja za sadnju vinove loze. Ta primjena se odgađa za 4 godine, i to će Hrvatskoj i državama članicama poput Hrvatske, s trenutačno niskom površinom vinograda, dati dovoljno vremena i prostora za razvoj vinogradarskih površina prije uvođenja sustava odobrenja. Prezentirao sam to i vinarima i vinogradarima i na susretu u Štrigovi, a zaključke tog skupa o stanju vinarskog sektora također ću uključiti u svoje izvješće. 

Poljoprivreda u Zagorju je specifična, ponajviše zbog konfiguracije terena i činjenice da je riječ o relativno malim parcelama i malim OPG-ovima. No, sve je manje obitelji koje se bave poljoprivredom za svoje vlastite potrebe, kao što je to bilo nekad, tim više što im se zbog administracije i velikih troškova ne isplati, na primjer, uzgajati 15 patki pa onda 7 prodati u restoran. Bez 'papira' to ne mogu, a s 'papirima' je to neisplativo. Može li se i na koji način to promijeniti kroz neke zadruge, otkupne stanice ili slično?

Vešligaj: Poljoprivreda u Zagorju savršeno pokazuje gdje je nacionalni sustav zakazao. Imamo vrijedne ljude, potporu regionalne i lokalne razine, znanje koje se prenosi generacijama i tradiciju male proizvodnje, ali imamo i državu koja je uspostavila sustav u kojem mali OPG-ovci podnose isti teret kao veliki poljoprivredno-prehrambeni igrači. To nije ni održivo ni realno za očekivati. I problem koji ste vi dobro detektirali je rezultat, između ostalog, i pretjerane birokratizacije i tržišta koje favorizira velike. Kada se čovjeku više ne isplati proizvesti hranu ni za sebe i susjeda, nego je prisiljen kupovati industrijsku robu iz uvoza, tada znamo da je nešto duboko pogrešno. Mi smo na razini Europske unije upravo zato radili na paketu pojednostavljenja i uspjeli smo osigurati neke važne izmjene, koje će biti od velike koristi baš malim poljoprivrednicima; od povećanja plaćanja s 1250 EUR na 2500 EUR do nove mogućnosti paušalnog iznosa do 50.000 EUR kako bi se poboljšala konkurentnost. Broj terenskih kontrola na farmama smo ograničili na jednu godišnje, vjerujemo da će to osloboditi dio vremena i energije naših OPG-ovaca. Dodatno, male zagorske parcele i OPG-ovi ne mogu opstati sami, ali mogu itekako opstati zajedno. I tu dolazimo do ideje modernih zadruga koje su svakako alat za budućnost i to kroz mehanizme poput zajedničkog otkupa, prerada, hladnjača, logistike i administracije. Jedan „papir“ za deset ili dvadeset proizvođača, a ne deset papira za isti trošak. Jedan od važnih alata su i lokalne otkupne stanice i kratki lanci opskrbe. Država i županije mogu i moraju aktivno poticati modele u kojima lokalni restorani, škole, vrtići i domovi za starije kupuju lokalnu hranu. Ako zagorski restoran želi kupiti sedam patki od susjeda, sustav mu to mora omogućiti, a ne otežati. To znači pojednostavljene sanitarne i veterinarske procedure za male količine, uz najvišu razinu sigurnosti hrane, ali bez besmislenih nameta. Treće, ono o čemu trenutačno i mi po terenu razgovaramo, su diferencirana pravila za male proizvođače. Ne može se isto regulirati OPG koji proizvede 50 patki godišnje i industrijska farma. Moramo osvijestiti da je hrana, ne samo u Zagorju i Hrvatskoj, nego i globalno, preduvjet za sigurnost, i država tu mora preuzeti dio rizika. To znači subvencije za male količine, potporu zadrugama i ulaganje u savjetodavne službe koje pomažu poljoprivrednicima, a ne ih kažnjavaju. Na kraju, ovo nije samo pitanje poljoprivrede i Zagorja. Ovo je pitanje opstanka sela, prava na rad i dostojanstveni život od svog rada. Zatim ima još jedna važna stvar. Kroz novu europsku Strategiju generacijske obnove u poljoprivredi, na raspolaganje ćemo staviti konkretna sredstva i mjere, pri čemu ističem početni paket za mlade poljoprivrednike koji će objediniti financiranje, osposobljavanje i savjetodavne usluge za mlade koji žele ući u sektor, a ukupna vrijednost paketa po osobi će dosezati do 300 tisuća eura. Osim toga, povećavamo stope sufinanciranja EU-a - do 85 % za ulaganja u aktivnosti za mlade poljoprivrednike. Još jedna vrlo važna inicijativa je i da će 6 % namjenskih rashoda za poljoprivredu u okviru budućih nacionalnih planova morati biti namijenjeno generacijskoj obnovi. To znači da mlade ne prepuštamo na volju država članica nego će Europa zahtijevati da se dio sredstava planira za ove aktivnosti. Ono na čemu nastavljamo raditi je i pitanje pristupa zemljištu, u Hrvatskoj je to osobit problem i tu sektor već dulje vrijeme traži izmjene, između ostalog, i Zakona o nasljeđivanju. Na razini EU-a će se sada poticati donošenje nacionalnih zemljišnih politika koje omogućavaju mladima pristup, a jedan od prijedloga je i osnivanje Europskog opservatorija za zemljišta kako bi se poboljšala transparentnost u pogledu korištenja zemljišta, vlasništva nad njim i njegovim cijenama. Mi ćemo od država članica tražiti i da se prednost pristupa javnom i općinskom zemljištu daje mladim i novim poljoprivrednicima. Sve će to, vjerujem, dovesti do povećanog interesa za poljoprivredni sektor.

Kad smo već kod poljoprivrede, kao bivšeg gradonačelnika Pregrade spominje vas se da ste upravo vi gradskim prostornim planom omogućili da se na, kako tvrde mještani, 'plodnim poljoprivrednim zemljištima' grade solarne elektrane, što je postalo i nacionalna tema krajem prošle godine. Što vi kažete o toj temi?

Vešligaj: Apsolutno sam protiv bilo kakvog izvlaštenja za privatne investicije! A da vam odmah odgovorim na pitanje, riječ je o zemljištu koje se ne nalazi u poljoprivrednoj, nego u poslovnoj zoni proglašenoj još 2005. godine, dakle puno prije mog mandata. Prema važećim zakonima, solarne elektrane mogu se graditi upravo u takvim zonama i tu treba biti potpuno jasan. Odluka je donesena nakon provedene javne rasprave, uz punu transparentnost. Građanima je bio omogućen uvid u prostorno-plansku dokumentaciju, a od svih zaprimljenih komentara i primjedbi - nijedan se nije odnosio na solarne elektrane. Dakle, proces je bio otvoren, zakonit i bez ikakvih skrivenih namjera. Problem koji se kasnije pojavio nema veze s prostornim planiranjem, nego s lošim zakonskim rješenjem na nacionalnoj razini koje omogućuje izvlaštenje privatne zemlje za privatne investicije. Smatram da je takav zakon i loš i neprihvatljiv. SDP je bio protiv i upravo je zato upućen na ocjenu ustavnosti. Grad Pregrada postupao je prema smjernicama Ministarstva prostornog uređenja, koje su u međuvremenu postale obveza za sve jedinice lokalne samouprave. Odluka o prostornom planu kojim se omogućavaju ulaganja u obnovljive izvore energije u poslovnoj zoni, donesena je jednoglasno u Gradskom vijeću, uz potporu svih političkih opcija, a da bi Prostorni plan bio važeći mora ga odobriti i nadležno Ministarstvo. U ovom slučaju jasno se vidi koliko je sustav centraliziran – ključni zakoni i odobrenja donose se u Zagrebu, dok lokalna i regionalna razina mora postupati u okviru tog sustava. Župan je od početka zauzeo jasan stav da se privatno vlasništvo mora štititi i da se izvlaštenje ne smije provoditi protiv volje građana. Uvjeren sam da će on i Županija iskoristiti sve raspoložive mehanizme kako bi se takav scenarij spriječio. Ako je zakon loš, a jest, onda ga treba mijenjati tamo gdje je donesen - na nacionalnoj razini, u Zagrebu.

Osim Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, član ste Odbora za rodnu ravnopravnost, Posebnog odbora za stambenu krizu te odnedavno i Odbora za regionalni razvoj. Što radite u tim odborima?

Vešligaj: Počet ću od posljednjeg, ravnomjeran razvoj regija, odnosno kohezijska politika, jedna je od temelja Europske unije. Već na prvim sastancima odbora istaknuo sam važnost da gradovi dobiju središnju ulogu u oblikovanju europskog proračuna i njegovoj provedbi, budući da su oni u izravnom kontaktu s građanima i najbolje razumiju lokalne potrebe. Što se priuštivog stanovanja tiče, prije par mjeseci, Europska komisija je predstavila prvi europski plan za priuštivo stanovanje. To je dobro naravno, i to je bila nužnost jer svi znamo koliko je priuštivost stanovanja postala problem. Od početka smatram, i to sam provukao kroz svoje amandmane, kako je ključno je adresirati ulogu velikih investicijskih fondova i špekulativne kupnje nekretnina unutar tog plana, kako bi se stanovi prestali tretirati kao financijska imovina. Pravo na stanovanje je ljudsko pravo. Preostaje nam sada vidjeti kakve će Komisija predložiti obvezujuće zakonodavne mjere. U međuvremenu pozvao sam već Vladu RH da iskoristi mogućnost za reprogramiranje kohezijskih sredstava na način da se udvostruče alokacije za stanovanje, s mogućnošću 100% sufinanciranja iz fondova EU. Smatram i kako moramo pokrenuti nacionalni program javnih stanova za priuštivi najam i sustavno proširenje studentskih domova te uspostaviti registar nekretninskih transakcija i pojačati nadzor gotovinskih i “neprozirnih” kupnji kako bi se zaustavilo napokon pranje novca kroz nekretnine. Također, trebamo posebno obratiti pažnju na stanovanje u našim selima,  trebaju nam posebni instrumenti za ruralna i demografski pogođena područja, potrebno je osigurati europska sredstva za cjelovitu obnovu stanova i kuća koje nisu u dobrom stanju, a takvih je najviše u ruralnim područjima. A upravo bi oni mogli jedno od rješenja stambene krize. Što se tiče Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost - bio sam izvjestitelj o novoj europskoj Strategiji rodne ravnopravnosti. To je iznimno važan dokument koji će odrediti sve što će se u EU raditi u sljedećih 5 godina po pitanju zaštite prava žena i ravnopravnosti. U izvješću koje je usvojio Parlament stoje programi suzbijanja i prevencije rodno uvjetovanog nasilja, osobito online nasilja i opstetricijskog/ginekološkog nasilja, jednake zarade za iste poslove muškarcima i ženama i još mnogo toga. Rodna ravnopravnost nije samo političko pitanje, to je pitanje pravde i dostojanstva!

I za kraj, što biste, kao europarlamentarac, željeli postići do kraja ovog mandata? Koji vam je neki prioritetni cilj?

Vešligaj: Htio bih da sektori kojima se bavim funkcioniraju bolje poslije nego prije mog mandata. U prvom redu da poljoprivreda bude održiv sektor, profitabilan za sve one koji se bave njime, privlačan mladima, htio bih da uspijemo zaštititi domaću i zdravu hranu, da što manje uvozimo hrane (uvoz je u Hrvatskoj narastao u razdoblju od 2020.- 2024. s 3,21 na 6,44 milijarde eura), da zaustavimo pad poljoprivredne proizvodnje. Također, tu je još jedna ključna stvar za budućnost poljoprivrede koju moramo mijenjati. Gotovo 58% poljoprivrednika u EU starije je od 55 godina, a samo 6% mlađe od 35 godina, stoga je generacijska obnova ključna. Vjerujem da će sve ono što radimo učiniti poljoprivredu privlačnijom mladima. No za to je važno i ulaganje u infrastrukturu, u bolje uvjete života u ruralnim područjima, obrazovanje i zdravstvo. To je preduvjet za ostanak mladih, preduvjet koji zahtjeva uključenje svih razina vlasti. Želio bih i da se sporazum sa zemljama Mercosura, kao i svi drugi trgovinski sporazumi,  pišu na način da štite europsku poljoprivredu. Da je to jedini ispravan način, pokazali smo stopiranjem Mercosura. Što se drugih odbora u kojima sam tiče, volio bih da se sve razine vlasti prema stanovanju počnu odnositi kao prema ljudskom pravu. A ljudsko pravo je i rodna ravnopravnost pa se nadam da ćemo sa svakom godinom biti bliže stvarnoj jednakosti, a što dalje od svih oblika diskriminacije, moj ured jako puno radi na tome. Mnogo je želja, ali ono što je meni najvažnije jest da svakim danom, manjim i većim pomacima, uspijevamo mijenjati europske politike na bolje. A mijenjajući njih, mijenjamo i nacionalne politike. Pa tako, iako se nekada EU čini daleko, ona izravno utječe u velikoj mjeri na naš život u Hrvatskoj, pa tako i u Zagorju.