Poslovica koja kaže „Čovjek uči dok je živ“ još se jednom pokazala na primjeru našeg simpatičnog domaćina Valenta Kovačićeka koji nas je dočekao u svom domu u Tuheljskim Toplicama, a koji sve do odlaska u mirovinu nije znao da se u njemu krije umjetnički talent.

Nakon trideset godina vrlo uspješnog rada u ugostiteljstvu u TRC-u Mihanović za koji je dobio mnoštvo priznanja i nagrada na natjecanjima Valent je otkrio zanimljiv hobi.

–  Kad sam otišel u mirovinu, uredil sam si tu jednu svoju sobicu, gdi si lepo naložim i gdi mi je mir. Prvo sam počel ove tikvice ukrašavati lakom za nokte koji sam kral kćeri, unuki i snahi. Kad su me skužile, onda su to pak skrile – kroz smijeh nam je ispričao Valent o svojim umjetničkim počecima.

„Za moje radove treba jako puno strpljenja“

Osim oslikanih tikvica, samouki umjetnik radi ukrasne predmete od drveta. Valentova radionica prava je mala galerija, a unikatni radovi plijene mnoštvom detalja:

– Za to treba jako puno strpljenja. Prvo moram imati pravo drvo, a to je pretežno hrast. Bez podloge ništa. Nakon toga drvo pobrusim, a onda si u glavi sam stvaram kak bude predmet izgledal. Šrafencigerom, bletvom i brusilicom dubim, posle to oslikavam i ukrašavam. Imam i lemilo, i kad ono prav zagrije, onda ja to kurim. Posle dodajem, e trebaš to, pa još fali ono, dok dojdem do kraja – objasnio nam je proces nastanka svojih unikatnih umjetničkih djela Valent.

S inspiracijom nema problema, a radi kako kaže, „iz svoje glave, kak' mu dojde“:

– Kak sam u lovačkom društvu, dosta radim lovačke motive. Drag mi je i motiv zagorskog pejzaža sa zagorskim hižama i crkvicama na brijegu. Ukrašavam i tikvice što mi je isto jako zanimljivo. Inspiracija mi je i sama priroda. Kad šećem šumom prepoznam neki oblik, tad ga obradim i prelakiram te tako dobijem poseban, unikatan izgled. Evo, kako možete vidjeti, nedavno sam u šumi pronašao „Hrgovićevu šaku“, e sad bi tu trebalo napisati: „Čuvaj se Hrgovićeve ruke“ – spremno nam je pozirao naš domaćin s ovim originalnim umjetničkim djelom kojeg je priroda napravila, a Valent doradio.

Valent je do sad oslikao oko stotinu unikatnih ručnih radova, a za jedan rad treba mu prosječno oko dva tjedna:

– Sve ovisi kakav je dan i kakav je rad. S obzirom da je sve puno rupica, nekad mi trebaju dva tjedna, a nekad i tjedan. Više puta radim celi dan, ali to je više po zimi kad imam više vremena, kad si unutra zakurim, onda je tu k'o u raju – kaže nam Valent.

„Štel bi da se nekom to sviđa“

Naš simpatični domaćin ispričao nam je da bi možda volio da se njegovi radovi izlože kako bi ih vidjelo čim više ljudi:

–  Štel bi da se možda nekom to sviđa. Neke radove prodam, a neke i poklonim. Evo, to je jedno drvo koje prikazuje moju unuku i njezinog psa. To sam obradil, i to bu joj poklon. Volim unuke, a mislim da i oni mene vole, da nisam loš deda – zaključuje Valent kojemu želimo još puno lijepih radova.