Dana 14.12.2018. godine u nazočnosti obitelji Vukovarskog borca Markus Borisa, a uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, općine Stubičke Toplice i Županije Krapinsko-zagorske održan je u društvenom domu u Pili u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko-zagorske županije 9. memorijal Boris Markus.

Kao trajni spomen na tragično preminulog ali u srcima hrvatskih branitelja nezaboravljenog Borisa Markusa uz suglasnost obitelji udruga organizira memorijalni turnir kao trajni zapis za žrtvu života kojega je Boris utkao u temelje jedine nam Domovine Hrvatske.

Na mjesnom groblju u Kraljevom Vrhu na oltar posljednjeg počivališta Vukovarskog borca Borisa Markusa delegacije UDVDR   Krapinsko-zagorske- , općine Stubičke Toplice te županije Krapinsko-zagorske položen je vijenac i zapaljene su svijeće.
U društvenom  domu u Pili u poslije   u nazočnosti obitelji, prijatelja i suboraca te susjeda održan je 9. memorijalni turnir "Boris Markus" u kartaškoj igri bella.

Prvo mjesto na memorijalu osigurala je ekipa u sastavu Josip Beljak i Šoštar Anđelko, drugo mjesto ekipa u sastavu Pintarić Zvonko i Stjpan Novosel, a treće mjesto ekipa u sastavu Perešin Božidar i Perešin Franjo.

Za sve natjecatelje i goste memorijala organizator je   domjenak uz okrijepu, a za najuspješnije natjecatelje medalje i pehare.

TKO JE BIO BORIS MARKUS
časnički namjesnik, pripadnik 204.brigade HV

04.04.1965.-20.12.1992.godine 
Mjesto pogibije: Stubička Slatina
Rođen 04.04.1965.u Stubički Strmec, sin Franjo(1942.) i majke Barbare (Ilinić, 1945). Živio je u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima i bratom Damirom (1968) u obiteljskoj kući u Stubičkom Strmcu 281.
Osnovnu školu završio je u Oroslavju, a srednju za strojobravara u Oroslavju, u školi učenika u privredni i stekao zanimanje strojobravara. Bio je zaposlen u Oromotelu u Oroslavju i TPK u Zagrebu.

Bio je zaljubljenik u sport a posebno je volio nogomet. Nije bio oženjen.
U obranu Domovine Hrvatske otišao je dragovoljno u srpnju mjesecu u nastavnu bazu Rakitje na obuku u 204. brigadu HV. Nakon kraće obuke odlazi sa postrojbom u obranu grada Vukovara kao dragovoljac u kojemu borbeno djeluje sve do njegova pada. Kad je pao grad Vukovar u izvlačenju iz grada stradava prilikom požrtvovnog spašavanja djeteta koje je bilo u zbjegu. Ovom prigodom ostaje bez dva prsta(neprijateljska mina). U daljnjem izvlačenju iz okruženja presrela ih je neprijateljska dragovoljačka vojska odmetnutih Srba koja njega i suborce zarobljava i nekolicinu njih i muči. U okolnostima neprijateljskog djelovanja iznenada ih uočava postrojba JNA koja ih zarobljava i odvodi u logore, a njega kako je bio ranjen u bolnicu u Novi Sad. Nakon saniranja ozljede prebacuju ga u logor u Sremsku Mitrovicu gdje ga teroriziraju i muče sve razmjene ukupno 9. mjeseci. Razmijenjen je 14.08.1992.godine od kada je privremeno na medicinskoj skrbi(bolovanje). No povratkom iz zarobljeništva i povratkom kući, njegova želja za obranom domovine sve više jača, zadužuje odoru sa planom odlaska ponovo na ratište. Na žalost nesretnim slučajem stradava u prometnoj nezgodi dana 20.12.1992. godine u mjestu Stubička Slatina.

Pokopan je u nazočnosti obitelji, prijatelja i suboraca uz vojne počasti na mjesnom groblju u Kraljevom Vrhu.

Za učešće u Domovinskom ratu posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika HV, odlikovan je Redom Zrinskog i Frankopana, Medaljom Vukovar.