U četvrtak 18.srpnja 2024. godine napustio nas je zauvijek, nakon kratke i teške bolesti, u 72. godini života i krenuo stazom besmrtnih hrvatski branitelj, dragovoljac i veteran Domovinskog rata Vjenceslav Kučiš, za sve koji su ga znali jednostavno Slavek.

Svojim je ratnim putem, ali i onim mirnodopskim, ostavio duboki trag svugdje gdje je radio i društveno djelovao, naprosto, svugdje i na svakoga s kim se je družio. Njegova se je veličina zrcalila u skromnosti, moralnosti, širokogrudnosti i humanosti.

Rođen u skromnoj i poštenoj Zagorskoj obitelji u Humu na Sutli, odličan učenik, zaposlen je u Alatnici Straža Hum na Sutli. Završava Školu pričuvnih časnika topništva u Zadru. Vojno, časničko znanje ali i ljubav prema Domovini, slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, pokazao je dragovoljno se javivši u Zbor narodne garde, kasnije Hrvatsku vojsku. Pripadnik je svoje "Zagorske" 103. brigade ZNG/HV u samom početku agresije na Domovinu. Odlazi s njom na ratište u Karlovac, a kasnije postaje pripadnikom, opet Zagorske, 21. domobranske pukovnije HV. Službovao je i u zagrebačkoj 1. domobranskoj pukovniji te Glavnom stožeru OS RH u Upravi za ustroj. Sudjeluje u Vojnoredarstvenim operacijama Bljesak, Oluja i Una. Višekratno je odlikovan najvišim vojnim odlikovanjima te pohvaljivan. Njegov su primjer domoljublja i žrtvovanju za Domovinu slijedili i njegovi sinovi Kruno i Zrinko.

Slavek sudjeluje i u stvaranju i radu Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.  Kao strastveni lovac i lovački entuzijasta, sudjeluje i u radu Lovačkog društva "Srndać". Smrt ga je zatekla na dužnosti Predsjednika u trećem mandatu.

Rijetki su ljudi, kao Slavek, koji su se u životu toliko žrtvovali za dobrobit šire i uže zajednice. Zaslužuje da mu se oda priznanje i da mu se zahvali na svemu što je učinio.

Nek mu je vječita slava i hvala.

Pogreb Vjenceslava Kučiša Slaveka biti će u subotu 20. srpnja 2024. na groblju Sveti Ivan, Lastine.