Jedan od najvećih kajkavskih pjesnika današnjice, rođeni Mihovljančan Ivica Jembrih Cobovički, preminuo je u četvrtak u bolnici u Klenovniku, a posljednji oproštaj bit će u subotu, 03. prosinca u 12:15h na Gradskom groblju u Varaždinu.

Inače,  Ivica Jembrih Cobovički rođen je u Gregurovcu Veterničkom, općina Mihovljan (Hrvatsko zagorje). U Zagrebu je pohađao Višu grafičku školu 1972. godine. Kao grafičar i grafički urednik ("Gutenbergova galaksija") bio je zaposlen u Zagrebu, Varaždinu, Ivancu i u čakovečkom TIZ Zrinski.

Prvim stihovima javio se kao osnovnoškolac na stranicama Zidnih novina u Zlataru 1954. godine. Pisao je na književnom standardnom jeziku i na kajkavskom izričaju. U Društvo hrvatskih književnika primljen je 1983. Bio je pjesnik, pripovjedač, putopisac, recenzent, kolumnist, prepjevatelj ruskih, njemačkih, francuskih i latinskih pjesnika na kajkavski izričaj materinjeg jezika. Bio je predsjednik žirija i jedan od začetnika prvog natječajnog recitala "Srebrna cesta 1976" te jedan od pokretača časopisa "Kaj". Začetnik je pjesničko-ekološkog recitala "Ivanščica diše za cieli sviet" 1995. godine i književne tribine "Tragovima A. G. Matoša 2005." u Zlataru i Zagrebu.

Laureat je "Srebrne ceste" u Varaždinu za rukopisne zbirke (Oči psajene vu zutra, I. nagrada 1977.; Žerafke i vihri, 1979.) i natječaja RSIZ-a za kulturu u Zagrebu za kajkavske zbirke (Lamentacije svetiešnoga moždana; Koreni nosećega zernja), te raznih pjesničkih smotri (npr. za najbolji kajkavski opus na recitalu "Dragutin Domjanić" u Zelini 1973.).