Sjećam se davnašnjega razgovora s velikom, sada pokojnom, Sandom Langerholz, „Komedijinom“ umjetnicom par exellence. Vrijeme dok je predavala studenima Akademije dramske umjetnosti. Upozorila me na „mojeg Zagorca“, svestrano talentiranoga, muzikalnoga, šarmantnoga…Neuobičajene pohvale profesora za svojega studenta. U međuvremenu „moj Zagorec“ stasao je u dičnoga Talijina (zaštitnica komedije)  sljedbenika. O Adamu Končiću  iz Brestovca Orehovičkoga je riječ. Od onih je glumaca koji prvom pojavom na pozornici „prelazi rampu“ i s lakoćom nalazi put do srca publike. A još kad je s krapinske festivalske pozornice zapjevao popevku, publiku je na dugi rok dobio uza se.

Premda je kao glumac član Gradskoga kazališta „Komedija“ (svojedobno i kandidat za ravnatelja) , čini se kako najbolje funkcionira kad je „sam svoj majstor“, k tome i uspješan i vješt kazališni poduzetnik. Sjetimo se  GFUK-a!

Dokazao je to i u nedjelju navečer, na pozornici u gradskome parku u Zlataru, kad je Zlatarščane upoznao „ kaj je ljubav“. Naime, to je naziv glazbeno-poetske predstave koja je Adamov autorski projekt, kojim je kvalitetno obogatio manifestaciju „Zlatarsko ljeto“. U tome je imao potporu svojega zemljaka, glazbenog suradnika Olivera Beloševića, kao i trojice vrsnih instrumentalista (gitara, violina i violončelo). Zajedno su približili publici autorsku ljepotu uradaka autora zagorskoga podneblja ( Ivan Kovačić, Zvonko Kudelić Žuna, Ladislav Prežigalo, Krešimir Končevski,Adalbert Turner Juci, Tomislav Goluban). Kad je o takvoj vrsti nastupa riječ, s kabaretskim primjesama, Adam stoji uz bok Zlatka Viteza i Rade Šerbedžije. Uhu ugodan vokal, baršunasto obojen, znalačko kazivanje odabranih stihova i tekstova…Ma, teatar to je - ON!