Ilustracija: Pixsell

Općinski sud u Zlataru naložio je Croatia osiguranju da bratu 62-godišnjaka iz Donje Šemnice, koji je poginuo u prometnoj nesreći u ožujku 2023., isplati 15.438,34 eura odštete sa zateznim kamatama. Presudu je 13. studenoga objavila Stalna služba suda u Krapini, a protiv nje je dopuštena žalba u roku od 15 dana.

Osiguranje je osporavalo zahtjev jer braća godinama nisu živjela u istom kućanstvu. Sud je zato saslušao članove obitelji i susjedu poginulog muškarca. Njihovi iskazi pokazali su koliko se 62-godišnjak u svakodnevnom životu oslanjao na brata, osobito nakon što se razbolio.

Gurao je bicikl kad ga je udario automobil

Nesreća se dogodila 20. ožujka 2023. oko 18.43 sati u Galovcu Začretskom, na području Svetog Križa Začretja. Prema pravomoćnoj kaznenoj presudi na koju se sud poziva, vozač automobila kretao se iz smjera Švaljkovca prema Donjoj Šemnici. Dolaskom do prijevoja i blagog desnog zavoja, u noćnim uvjetima vožnje, nije prilagodio brzinu i nije na vrijeme uočio 62-godišnjaka koji je uz desni rub prometne trake gurao bicikl. Automobil ga je udario straga, a od zadobivenih ozljeda umro je na mjestu nesreće.

Vozaču je pravomoćno izrečena kazna od godinu dana zatvora, uvjetno na tri godine. Automobil je u vrijeme nesreće bio osiguran kod Croatia osiguranja, kojemu se brat poginulog muškarca obratio sa zahtjevom za odštetu. Nakon što ga je osiguranje odbilo, podnio je tužbu.

Osiguranje je u parnici tvrdilo i da je 62-godišnjak pridonio nesreći jer se kao pješak kretao desnim rubom kolnika. Sud je odbio taj prigovor. Kako je obrazložio, za pješaka koji gura bicikl brzinom hoda vrijedi pravilo da se kreće uz desni rub kolnika u smjeru kretanja.

Brat mu je donosio hranu, pripremao drva i vozio ga liječniku

Brat poginulog Zagorca na sudu je ispričao da se 1980. iz obiteljske kuće u Donjoj Šemnici preselio, ali je nastavio redovito posjećivati brata. Nakon što se brat razbolio, dolazio je češće. Donosio mu je hranu, odjeću i druge potrepštine, pomagao mu pripremiti drva za ogrjev i vozio ga liječnicima. Redovito su se čuli i telefonom.

Jedna od svjedokinja bila je susjeda 62-godišnjaka. Ispričala je da ga je znala pitati treba li mu što jer je živio sam. Odgovarao joj je da mu je sve što mu treba već donio brat. Svjedoci su različito procjenjivali koliko je često dolazio, no sud je ocijenio da su svi potvrdili da mu je godinama redovito pomagao.

Sud je zaključio da je između braće postojala trajnija zajednica života iako su živjeli na različitim adresama. U obrazloženju se pozvao na praksu Vrhovnog suda prema kojoj takva zajednica može postojati i među braćom koja žive odvojeno ako su u svakodnevnom životu upućena jedno na drugo. Pri određivanju visine naknade uzeo je u obzir i iskaze svjedoka koji su opisali koliko je tužitelja pogodila bratova smrt.

Dosuđeni su i troškovi pogreba

Brat je zbog smrti zatražio 17.000 eura naknade neimovinske štete, a sud mu je dosudio 14.931,32 eura. Dosuđeno mu je i 507,02 eura za pogrebne troškove s naknadama za uplate. Troškove pogreba prvotno je podmirio Hrvatski zavod za socijalni rad, a brat ih je kao zakonski nasljednik naknadno vratio Zavodu u obrocima.

Uz odštetu, sud je osiguratelju naložio da bratu nadoknadi i 2.454,01 euro parničnih troškova.

Hoće li se Croatia osiguranje na to žaliti, u ovim trenucima nije poznato.