Foto: Pixsell

Poruke “Di si lipa” i “Di si radosti”, koje su razmjenjivali Josipa Pleslić (bivša Rimac) i Ivan Turudić, sadašnji glavni državni odvjetnik, bile su u središtu sudskog postupka koji je pokrenula Pleslić protiv izdavačke kuće Hanza Medija, nakladnika Jutarnjeg lista. Nakon što je tražila odštetu od 4000 eura i uklanjanje članaka s portala, Općinski građanski sud u Zagrebu odbacio je njezinu tužbu i presudio u korist nakladnika.

Presuda, kojom je utvrđeno da je objava poruka bila u javnom interesu, u međuvremenu je postala pravomoćna jer se Pleslić nije žalila. Nakon toga povukla je i preostalih pet tužbi protiv istog nakladnika. Sud je zaključio da Hanza Medija nije prekršila zakonske ni profesionalne standarde, te je Pleslić obvezana platiti 1750 eura sudskih troškova sa zakonskim kamatama.

kako podsjeća Dnevno.hr, niz tekstova koji su objavili novinari Marin Dešković i Slavica Lukić tijekom veljače prošle godine nagrađen je priznanjem “Novinar godine” Hrvatskog novinarskog društva, kao i nagradom za istraživačko novinarstvo.

Ključno pitanje bilo je je li Pleslić sudjelovala u razmjeni poruka s Turudićem. “Da tome nije bilo tako, onda bi to zanijekala, što nije učinila, već je rekla da se ne sjeća autentičnosti”, naveo je sudac. Dodao je i: “Da su poruke, recimo, bile lažne, onda bi po ocjeni suda postojalo uporište eventualne naknade štete, ali ako su istinite, onda ne bi mogla osjetiti nikakvu uznemirenost zbog istine – koja po samoj definiciji logike ne može nikoga vrijeđati.”

Sud je istaknuo i da je Pleslić kao bivša gradonačelnica Knina, saborska zastupnica i državna tajnica bila “nedvojbeno politički itekako angažirana”, te da je protiv nje vođeno više kaznenih postupaka vezanih uz korupcijske afere. Time je, smatra sud, dodatno postala tema od javnog interesa. “Očito je da je već samim tim tužiteljica dospjela dodatno u interes javnosti”, zapisao je sudac, uz napomenu:

“Tvrdnja tužiteljice u tužbi da nije javna osoba kontradiktorna je i posljedično neistinita njezinom iskazu na raspravi kada je jasno potvrdila da je ‘javna osoba već 20 godina pa nema problem s komunikacijom‘.”

Stoga je sud smatrao da je, uz povezanu činjenicu da je Turudić glavni državni odvjetnik, doista točna argumentacija Hanza Medije kako se u konkretnom slučaju ne radi o pukom senzacionalizmu već o kritično bitnoj temi za javnost, imajući u vidu i tijek političkog izbora Turudića za glavnog državnog odvjetnika i raspravu o tom pitanju, a sve suprotno navodima J. Pleslić koja potpuno neosnovano tvrdi da “nema interesa javnosti za tako nešto”.

Oboje su u trenutku nastajanja poruka bili na visokim državnim/političkim funkcijama (koje, uzgred budi rečeno, financiraju građani kao porezni obveznici), a Pleslić stoga nema, niti može imati jednako pravo na senzibilnost u zaštiti osobnosti kao prosječna anonimna osoba koja nije u takvoj situaciji, a o čemu je aktualna sudska praksa već nebrojeno puta iznijela identično shvaćanje i jasan stav. I same poruke su posljedično kao predmet komunikacije od javnog interesa, uzimajući u obzir pozicije u društvu i obilježja oba kreatora poruka”, navodi se u presudi.

Sud je zaključio da u porukama nema ničeg uvredljivog, već da predstavljaju vrijednosne sudove novinara koji su pisali tekstove, a sama objava otvorila je važna pitanja u javnoj raspravi o imenovanju Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Pleslić nije dokazala da su poruke pribavljene nezakonito, a sud je prihvatio iskaze novinara Deškovića i Lukić koji su naveli da su prije objave pokušali kontaktirati Pleslić preko njezine odvjetnice, ali bez uspjeha.