Zimsko razdoblje obilježeno je nižim temperaturama i nedostatkom vegetacije potrebne za ishranu leptira i polaganje jaja. Većina vrsta u to vrijeme prezimljuje, i to u različitim razvojnim stadijima. Najčešće su to gusjenice ili kukuljice, koje se skrivaju u zemlji, pod korom drveća ili među slojevima lišća, štiteći se od hladnoće i potencijalnih predatora. Manji broj vrsta prezimljuje u stadiju jajašca ili odraslog leptira. Pojavu preživljavanja zimskog razdoblja u obliku odraslih jedinki nazivamo hibernacijom. Tako možete naići na “uspavanog” leptira u šupi ili garaži, gdje se sklonio od vremenskih uvjeta i predatora. 

Neke vrste noćnih leptira iznimno su dobri letači te mogu prelaziti velike udaljenosti — pojedine vrste čak i s jednoga kontinenta na drugi. Razlozi takvih migracija uključuju nedostatak hrane, promjene godišnjih doba ili duljine dana te potragu za novim staništima, biljkama hraniteljicama ili ženkama. Najpoznatije migratorne vrste su oleandrov ljiljak (Daphnis nerii) i mrtvačka glava (Acherontia atropos). U povoljnim uvjetima mogu migrirati iz naših krajeva sve do južne Afrike ili srednje Azije. Za mrtvačku glavu utvrđeno je da u iznimno povoljnim uvjetima može preletjeti i do 5000 km u samo pet dana, od Europe do južne Afrike.

Neki leptiri koriste dodatnu “supermoć” koja im pomaže da prezime kao odrasle jedinke. Žućak (Gonepteryx rhamni), mala riđa (Aglais urticae) i paunče (Aglais io) pohranjuju glicerol u svojim tjelesnim tekućinama, koji djeluje kao prirodni antifriz. On, zajedno sa sposobnošću uklanjanja suvišne vode iz tijela, omogućuje im da izbjegnu smrzavanje kada temperature padnu ispod 0 °C. Sposobnost podnošenja smrzavanja dijele i neke gusjenice, poput običnog sivca (Hipparchia semele) i zlatnog okaša (Aphantopus hyperantus). Međutim, za razliku od odraslih leptira koji izbjegavaju smrzavanje, ove gusjenice biraju koje će dijelove tijela zamrznuti. To postižu pomoću tvari za nukleaciju leda — molekula koje služe kao žarišta za nastanak kristala. Njihovim usmjeravanjem u određene dijelove tijela, gusjenice se mogu smrznuti bez oštećenja vitalnih unutarnjih organa.

Noćni leptiri livadni prelci prezimljuju u stadiju jaja, iz kojih se gusjenice izliježu u proljeće. Veliko noćno paunče prezimljuje u stadiju kukuljice, u čvrstom, svilenom, smeđem zapretku. Kukuljica malog noćnog paunčeta prezimljuje u zapretku skrivenom u vegetaciji, a u nepovoljnim uvjetima može prezimjeti i do šest godina. Gusjenica crne medonjice, koja također prezimljuje, vrlo je osjetljiva na niske zimske temperature, pa stoga često ugiba. Gusjenice se mogu vidjeti već u rano proljeće, nakon otapanja snijega, kada kreću u potragu za hranom.

Tekst: Javna ustanova Zagorje zeleno, Stanislav Gomboc, Toni Koren
Fotografije: Stanislav Gomboc