Nakon potresa koji je u ožujku prošle godine pogodio Zagreb, dodatna dva snažna u okolici Petrinje i Siska u prosincu unijela su nemir među stanovnike Hrvatske. Nalazimo li se u nekom posebnom razdoblju povećane aktivnosti Zemlje ili nam se tako samo čini te što znači pripremiti se na potrese, objasnio je seizmolog Krešimir Kuk.

“Ja razumijem reakcije ljudi, ali ne, ne nalazimo se ni u kakvom posebnom razdoblju pojačane aktivnosti. Zapravo, u seizmologiji se nigdje na svijetu ne radi takva statistika jer nije relevantna. Potresi nikada nisu pravilno raspoređeni, jednostavno uvijek na svijetu ima i većih i manjih podrhtavanja. Stoga bi bilo vrlo nerealno raditi takve usporedbe”, objašnjava Krešimir Kuk te dodaje kako je ipak stvar u našoj percepciji zbog trenutka u kojem su se u Hrvatskoj dogodili veći potresi sa štetama, pa smo svi jednostavno osjetljiviji.

“Na zemlji postoje dva pojasa seizmičkih aktivnosti. Jedan je tzv. Pacifički pojas, u koji spada i ovaj potres koji je bio na Islandu prije nekoliko dana. U tom su pojasu potresi najjači i puno češći. Zbog geologije na tom je području i najviše vulkana na planetu i aktivnost Zemlje je najizraženija”, objašnjava te se slaže da potresu na Islandu u nekim drugim okolnostima ne bismo uopće pridavali pažnju u Hrvatskoj da trenutačno ne reagiramo pretjerano zbog psihoze koja je nastala u društvu.

“Drugi je tzv. Mediteransko-transazijski pojas, kojem pripada i Hrvatska. On je skloniji umjerenim potresima, ali aktivnost tog područja u ovim trenucima nije ništa neuobičajenija nego inače. Jednostavno smo mi osjetljiviji”, objašnjava.

Ljudi do jučer nisu baš pratili detaljno informacije o potresima, sada svi imaju aplikacije i prate podatke, ali baš je u tome zamka, upozorava seizmolog. Zapravo se stvara psihoza i strah, a na taj se način ne mogu donijeti nikakvi zaključci o budućim potencijalnim podrhtavanjima tla.

Potrese je nemoguće pratiti
Mi godinama nismo imali snažniji potres. Posljednji izraženiji potres u Hrvatskoj koji je iza sebe ostavio ruševine, do ova tri protekle godine, bio je onaj u Stonu 1996. godine. “Praćenje ranijih potresa na ovim područjima i vremenu kada su se oni događali nikako ne znači kako se novi potres dogodi svakih 100 godina. Potrese tako jednostavno nije moguće pratiti”, kaže Kuk.

“Statistika je u seizmologiji opasna, ljudi često broje potrese pa na taj način misle da mogu izračunati nekakva predviđanja, ali to nije tako. Na sreću, u našem pojasu potresi nisu tako česti. Ako svaki dan stavljamo naglasak na to, samo se međusobno plašimo i stvaramo psihozu, koja, još u vrijeme ove pandemije, nije uopće ni konstruktivna ni korisna”, smatra Kuk.

Objašnjava kako je pravo vrijeme da se počnemo opuštati od straha i psihoze te da shvatimo što to znači pripremiti se za buduće potrese.“To nikako nije život u strahu, nego stvaranje niza institucija i prevencije koja će nam omogućiti da nam i znatno snažniji potresi ne predstavljaju problem te ne ostavljaju značajne štete ili žrtve. Opet govorim o Japanu i Čileu. Njima je nezamislivo da takva magnituda može izazvati ovakve štete kao kod nas u Zagrebu te Petrinji i Sisku. Ako imamo sve službe i institucije, ako prilagodimo gradnju i naučimo osnovna ponašanja u takvim situacijama, mi smo mirni i nema razloga da se bojimo i živimo u strahu”, poručuje seizmolog Kuk, prenosi  N1.