ZL: Evo vas u Zagorju, u stubičkom kraju, kraju puntara, a publika vas dočekuje ispred spomenika Matiji Gupcu!

Bodalec: Poseban je osjećaj doći u stubički kraj, tu se dobro osjećam, kao Zagorec, obzirom da sam ja iz loborskog kraja, odakle su došli večeras i navijači, a moja žena i njezina obitelj su iz Hižakovca. Tako da sam često i privatno u Zagorju.

ZL: Ljeto je bilo radno, kako je to izgledalo nakon poveće pauze?

Houra: Iz početka je bilo dosta naporno, i sam sam se iznenadio. Za bendove poput nas koji imamo 43 godine konstantnog rada, stanka od dvije godine mogla je biti i pogubna, da se nismo pokrenuli, svaki mjesec pauze duže bilo bi se teže vraćati. Nakon prvog koncerta, kad sam došao kući, osjećaš sam se kao da sam dva dana svirao, koliko me sve boljelo. Još je drugi koncert bio preživljavanje, tek na trećem sam se počeo vraćati u formu. Tokom ljeta sve je leglo na svoje. Danas se mnogi izvođači baziraju na 4 – 54 spotova, ne rade ozbiljne koncerte da bi  shvatili što je ro u rock'n'rollu potrošnja na bini i na koncertima. Mi smo iz nekog drugog vremena, pa znamo.

ZL: Koliko je falilo vama, toliko je i publici. Naime, Prljavo kazalište je bend koji već desetljećima svojoj publici daje jednu posebnu energiju. Danas je to uglavnom mlada publika, koja voli vaše pjesme. Koja je tajna Prljavog kazališta i dugovječnosti benda?

Houra: Život bez glazbe je ko hrana bez soli, bljutav je. Tako da naravno da je sve to falilo i publici. Velik dio publike danas je generacija video produkcije, koja ima predodžbu da nešto mora biti kao film i da kratko traje, a onda na koncertima imaju priliku sudjelovati, a ne da to bude kao online nastava, da nemaju pravog doticaja s glazbom, izvođačima. A koja je tajna? Može biti da je to i spoj našeg poziva, ljubavi i energije. Da bi nešto imalo pozitivan predznak, važna je ona prva asocijacija koju uz to vežeš. Kad velite Prljavo kazalište, prve su asocijacije 'Ruža Hrvatska' ili 'Ne zovi mama doktora', a što je više tih asocijacija, to je predodžba o bendu veća. A da se i dalje trudimo, to je neupitno. Mi smo ko djeca, i dalje se na bini zabavljamo.

Bodalec: Naše su pjesme nadživjele vrijeme u kojem su nastale. Tako da je zaista lijepo vidjeti mladu publiku pred nama, da su pjesme koje su nastale davno prije te djece prešle s generacije na generaciju, ponosni smo na to i penjemo se na pozornicu da bi zabavljali i sebe i njih, da radimo ono u čemu uživamo, to je razlog takve dugovječnosti benda.

ZL: Koncert ima i jednu posebnu konotaciju, obzirom da se održava povodom Susreta za Rudija.

Bodalec: Rudolf Perešin nam je poseban, dodatni motiv. Svi znamo koji je to povijesni moment bio u nastanku ove države i prema tome imamo veliko poštovanje. Vrlo je važno da se ta priča prenosi s generacije na generaciju, kako bi oni koji dolaze naučili što je taj čovjek napravio.