Mnogi od nas navikli su puno toga obavljati “preko veze”; zapošljavati se, pobjeđivati na raznim natječajima, upisivati djecu u vrtiće i škole, ugurivati babe na preglede po bolnicama, dobivati nagrade… S opravdanjem da to svi rade i da neće oni biti jedine budale koje čekaju “po redu i redoslijedu”. Jer tko čeka, zna se, taj crkne u čekaonici, taj ne dobije posao, taj ne doživi takozvani uspjeh, taj nije glavni u selu. Naravno, kretanje kroz život “preko veze” nije po zakonu, u pravosudnom smislu. Ali praksa nas uči da su često i ti zakoni tek zbirka propisa i pravila kojima se plaše, upozoravaju i kažnjavaju oni koji “nemaju vezu”- sve se to moglo sinoć čuti u sportskoj dvorani zlatarske Osnovne škole Ante Kovačića.

Naime, u sklopu 50. Dana kajkavske riječi izvedena je kazališna predstava „za odrasle“ (tako piše i na plakatima!), no to nekim roditeljima nije smetalo da dođu s malom djecom, koja su morala čuti svakakve imenice i glagole. Drugo je pitanje jesu li razumjeli ili su im roditelji bili „prevoditelji“. Tekst Ive Lea Leme, koji je i redatelj predstave „Preko veze“, obiluje jezičnim sočnostima i žargonom i dijalektalnim govorima. Odlična predstava u koprodukciji Satiričkog kazališta „Kerempuh“ i Kazališta Moruzgva, s jednako tako vrsnim kvartetom glumica. Bilo je to naprosto glumačko nadigravanje Linde Begonje, Ane Begić, Mile Elegović i „susjede“ iz Bedekovčine, Mirele Videk.