Kanadski velikan teške kategorije George Chuvalo preminuo je 12. rujna 2026. godine, točno na svoj 89. rođendan, izvijestila je televizijska mreža CBS. Posljednje godine života proveo je boreći se s demencijom, a u analima svjetskog boksa ostat će zabilježen kao jedan od najotpornijih boraca svih vremena. U čak 93 profesionalna dvoboja niti jedan suparnik nije ga uspio poslati na tlo. Njegovu karijeru obilježili su epski mečevi s najvećim šampionima, dok mu je privatni život bio ispunjen nezamislivim obiteljskim tragedijama, piše net.hr.

Potomak hercegovačkih doseljenika Stipe i Kate, koji su u potrazi za boljim životom napustili Ljubuški i stigli u Kanadu, Chuvalo je odrastao u radničkom okruženju skromnih mogućnosti. Otac je kruh zarađivao u klaonici, a majka u pogonu za preradu peradi. Upravo mu je majka nabavila prvu boksačku opremu, nesvjesna da time utire put jednoj od najsjajnijih karijera u kanadskoj sportskoj povijesti.

Iznimnu snagu i talent pokazao je vrlo rano, pa je već sa 17 godina ponio titulu amaterskog prvaka Kanade u teškoj kategoriji. Amaterski staž zaključio je besprijekornim učinkom od 16 pobjeda bez ijednog poraza, pri čemu je sve suparnike svladao prekidom. Iako je imao priliku nastupiti na Olimpijskim igrama 1956. godine, odbio je poziv i otisnuo se u profesionalne vode kako bi materijalno osigurao obitelj.

Profesionalni put započeo je spektakularno na turniru Jacka Dempseyja, gdje je u jednoj večeri nokautirao četvoricu suparnika. Tijekom dugogodišnje karijere pet je puta osvajao kanadski naslov i borio se s boksačkom elitom svoga doba. Govoreći o svojoj nevjerojatnoj izdržljivosti prigodom otkrivanja spomenika u Ljubuškom 2011. godine, u šali je istaknuo da su za to zaslužni kratak vrat i glava od hercegovačkog kamena.

Nezaboravni dvoboji s Muhammadom Alijem

Premda je odradio gotovo stotinu mečeva, Chuvalovu ostavštinu najviše su definirala dva legendarna okršaja s Muhammadom Alijem. Prvi put suočili su se 29. ožujka 1966. u dvorani Maple Leaf Gardens u Torontu, u dvoboju za svjetski naslov. Chuvalo je uskočio kao zamjena za Ernieja Terrella sa samo 17 dana priprema.

Bila je to borba koju su sportski kroničari opisivali kao sudar bika i pčele. Ali je plesao po ringu i sijevao munjevitim udarcima, dok je Chuvalo neumoljivo koračao naprijed, primao teške udarce i vrebao svoju šansu. Premda mu je lice na kraju izgledalo poput kante loptica na golf vježbalištu, kako je to opisao kolumnist Milt Dunnell, izdržao je svih 15 rundi na nogama.

Ali je slavio uvjerljivom sudačkom odlukom, no nakon meča završio je u bolnici zbog unutarnjeg krvarenja, dok je Chuvalo te večeri sa suprugom otišao na ples. Poraženi borac zaradio je tada i najveće priznanje od samog Alija, koji je izjavio da je Chuvalo najtvrđi čovjek protiv kojeg je ikada boksao.

Novi susret uslijedio je šest godina poslije u Vancouveru, s vrlo sličnim raspletom. Chuvalo je ponovno ostao na nogama do isteka svih 12 rundi, a pobjeda je još jednom pripala Aliju. Ti časni porazi donijeli su mu veću slavu od mnogih pobjeda te je postao kanadska sportska ikona i simbol nepokolebljive hrabrosti.

Najteži udarci izvan ringa

I dok mu u ringu nitko nije mogao nauditi, sudbina mu je izvan njega zadala udarce od kojih se nikada nije sasvim oporavio. Njegova obiteljska tragedija jedna je od najpotresnijih u povijesti sporta. Niz nesreća započeo je 1985. godine kada je najmlađi sin Jesse oduzeo sebi život, nakon što je poslije teške prometne nesreće upao u ovisnost o heroinu.

S teškom ovisnošću borili su se i sinovi George Lee i Steven. George Lee predozirao se u studenome 1993. godine, tek tjedan dana po izlasku na slobodu iz zatvora. Samo četiri dana nakon toga, slomljena nezamislivom boli, ruku na sebe podigla je i Chuvalova supruga Lynne. Crni niz zaključen je u kolovozu 1996., kada je i Steven pronađen mrtav uslijed predoziranja heroinom.

U svojoj autobiografiji zapisao je da se sva bol od udaraca koje je primio u ringu, pomnožena s deset tisuća, ne može mjeriti s patnjom zbog gubitka trojice sinova i supruge.

Teški gubici gurnuli su ga u duboku depresiju, no ipak je smogao snage za novi početak. Ponovno je stupio u brak i pokrenuo borbu protiv pošasti droge. Kroz kampanju borbe protiv ovisnosti obišao je stotine kanadskih škola, prenoseći mladima svoju bolnu obiteljsku priču i upozoravajući ih na opasnosti narkotika.
Za svoja sportska ostvarenja i humanitarni rad nagrađen je najvišim državnim priznanjem, Ordenom Kanade 1998. godine, a uvršten je i u Svjetsku boksačku kuću slavnih. George Chuvalo ostat će upamćen ne samo kao nesalomljivi div teške kategorije kojeg nitko nije bacio na pod, već i kao čovjek koji je poslije najgorih životnih tragedija uvijek pronalazio snagu da ponovno stane na noge.