Od pizze do odreska: Pogledajte koliko su poskupjela jela u restoranima na Jadranu
Foto: Pixsell/Ilustracija
Cijene jela u hrvatskim restoranima posljednjih su godina značajno porasle, a razlike u odnosu na razdoblje prije uvođenja eura dosežu i do 75 posto.
Na obali se sve češće govori o praznim restoranima, dok gosti visoke cijene navode kao glavni razlog, a ugostitelji ih opravdavaju rastom troškova namirnica i radne snage
Dnevnik Nove TV usporedio je cijene u restoranima iz prethodnih godina s onima danas, a razlike su, kako navode, velike.
Reporter Dino Goleš istražio je jelovnike istih restorana sad i ranijih godina, pri čemu naglašava da se radi o slučajnom uzorku s popularnih internetskih stranica za preporuku restorana, gdje su pronađeni i arhivirani jelovnici.
Cijene se, kaže, od prošlog ljeta nisu značajno mijenjale, ali su od uvođenja eura porasle, a nijedan restoran nije zadržao stare iznose.
Prvo ljeto s eurom bilo je 2023. Na Hvaru je omlet tada stajao 11 eura, a sad stoji 13, što je porast od 18 posto. Hamburger je u istom razdoblju poskupio 15 posto. U Zadru su dagnje na buzaru 2022. koštale 88 kuna (11,60 eura), a ove godine 14,50 eura – rast od 25 posto.
Tuna na grilu s povrćem skuplja je više od 5 eura, a pršut s paškim sirom s 98 kuna popeo se na 15 eura (oko 15 posto više).
Poskupljenja su vidljiva i kod talijanskih jela. Pizza vegetarijana u Dubrovniku je 2021. bila 95 kuna, a sad stoji 19 eura. Pizza dalmatina s 98 kuna (13 eura) porasla je na 20 eura – čak 53 posto više.
U Splitu poskupljenja od 50 do gotovo 75 posto
U Rovinju su burger od tune i pržene lignje 2020. bili nešto ispod 10 eura, a sada su oko 15 – rast od 50 posto.
Split bilježi rekorde iz 2019. – crni rižoto je s 11 skočio na 19 eura, ramstek s 19 na 29, a salata od hobotnice s 10 na 18,50 – povećanja od 50 do gotovo 75 posto.
Ugostitelji poskupljenja objašnjavaju skupljim namirnicama i radnom snagom.
Međutim, prosječna plaća je 2019. bila nešto manja od 9 tisuća kuna (1186 eura), a sad iznosi 1451 euro – porast od 23,5 posto. To znači da su plaće rasle upola sporije od cijena polovice svih navedenih jela, a u samo tri od njih prosječan radnik danas može jesti bez odlaska u minus.