Foto: PIXSELL

Hrvatski sabor izglasao je 15. srpnja 2026., sa 131 glasom za, novi Zakon o potrošačkim kreditima, kojim se prema izglasanom tekstu od 20. studenoga 2026. temeljito mijenjaju pravila potrošačkog kreditiranja. Zakon objedinjuje dosadašnji Zakon o potrošačkom kreditiranju i Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju u jedinstveni akt te u hrvatsko zakonodavstvo prenosi europsku direktivu CCD 2. Cilj je jača zaštita potrošača, veća transparentnost i odgovornije kreditiranje.

Nova pravila odnose će se primjenjivati ponajprije na ugovore sklopljene nakon stupanja zakona na snagu, dok će se na postojeće kredite, uz određene iznimke poput izračuna efektivne kamatne stope i gornjih granica kamata, i dalje primjenjivati propisi koji su vrijedili u trenutku njihova sklapanja. Donosimo pregled najvažnijih promjena koje će građani osjetiti.

Što novi zakon donosi

1. Banka vam više ne može samovoljno dignuti minus. Vjerovnik neće smjeti jednostrano uvoditi ni povećavati dopušteno ni prešutno prekoračenje po tekućem računu, kao ni jednostrano dizati raspoloživi iznos po kreditnoj kartici. Za svako povećanje bit će potreban izričit pristanak korisnika.

2. Beskamatni i kratkoručni krediti ulaze u zakonski okvir. Zaštita se od 20. studenoga širi na kredite bez kamata i naknada, kratkoročne kredite s otplatom do tri mjeseca uz naknadu do najviše 3,98 eura te na dopuštena prekoračenja, a ukida se i dosadašnja gornja granica primjene od 132.722,81 eura. Za najmanje i najkraće kredite, poput onih ispod 200 eura, pojedine obveze informiranja i oglašavanja primjenjuju se u pojednostavljenom opsegu. Dva oblika kupnje na rate – obročna otplata preko kreditne kartice i plaćanje na rate putem platne usluge, poznato kao „kupi sad, plati poslije” – pod nova pravila ulaze tek od 1. siječnja 2028.

3. U oglasima za kredit obvezno stoji upozorenje. Svaki oglas morat će sadržavati jasno istaknutu poruku: „Oprez! Zaduživanje nije besplatno.” Ako se navodi kamatna stopa ili bilo koji podatak o trošku, uz njega idu i standardizirane informacije za usporedbu ponuda.

4. Zabranjuju se zavaravajuće poruke u oglašavanju. Neće se smjeti sugerirati da kredit poboljšava financijsku situaciju, da je zamjena za štednju ili da podiže životni standard, kao ni tvrditi da neotplaćeni kredit nema utjecaja na procjenu novog zahtjeva. U oglasima se neće smjeti ni isticati mogućnost odgode plaćanja dulje od tri mjeseca kao razlog za uzimanje kredita.

5. Kraj skrivenim kvačicama i nezatraženim kreditima. Vjerovnik ne smije pretpostaviti pristanak putem unaprijed označenog polja niti odobriti kredit ili dodatnu uslugu bez izričitog zahtjeva korisnika. Svaki pristanak mora biti jasan i dobrovoljan.

6. Stroža procjena kreditne sposobnosti. Banka smije odobriti kredit samo ako procjena pokazuje da će ga korisnik vjerojatno moći uredno otplaćivati, a procjenu ne smije temeljiti isključivo na kreditnoj povijesti. Podaci s društvenih mreža izričito se ne smiju koristiti, kao ni posebne kategorije podataka poput onih o zdravstvenom stanju.

7. Umjetna inteligencija ne odlučuje sama. Ako se procjena temelji na automatiziranoj obradi podataka, korisnik ima pravo na ljudsku procjenu, na jasno objašnjenje logike i rizika te na preispitivanje odluke o odbijanju kredita.

8. Uvodi se „pravo na zaborav” za bivše onkološke bolesnike. Kod police osiguranja povezane s kreditom, osiguravatelj ne smije koristiti podatke o dijagnozi raka nakon što protekne deset godina od završetka liječenja. Time se osobama koje su preboljele bolest omogućuje ravnopravan pristup osiguranju i kreditu.

9. Slobodan izbor osiguranja. Vjerovnik ne smije uvjetovati kredit kupnjom vlastite police osiguranja. Ako traži policu, mora prihvatiti onu drugog osiguravatelja koja pruža jednaku razinu zaštite, a potrošaču mora ostaviti najmanje tri dana za usporedbu ponuda.

10. Banka vas ne može prisiliti da prebacite plaću. Zabranjuje se praksa vezanja, pa banka ne smije dobivanje kredita uvjetovati time da u nju obvezno prebacite tekući račun ili plaću. Povoljniju kamatu i dalje smije ponuditi onima koji prebace primanja, ali samo kao jasno iskazanu pogodnost, o čijem prestanku mora obavijestiti najmanje 15 dana unaprijed.

11. Jače uređeno pravo na odustanak. Za odustanak od ugovora korisnik ima 14 dana bez navođenja razloga. Ako nije dobio sve ugovorne uvjete, rok se produljuje na 12 mjeseci i 14 dana, a ako nije ni obaviješten o pravu na odustanak, rok uopće nije ograničen. Kod stambenih kredita banka mora ostaviti najmanje 15 dana za razmatranje obvezujuće ponude.

12. Jasnija i jeftinija prijevremena otplata. Kod prijevremene otplate korisnik ima pravo na razmjerno smanjenje ukupnih troškova kredita. Naknada je moguća samo kod kredita s fiksnom kamatom i strogo je ograničena: najviše jedan posto otplaćenog iznosa ako je do dospijeća ostalo više od godinu dana, odnosno pola posto ako je ostalo manje. Naknada se, uz to, može naplatiti samo ako se u dvanaest mjeseci otplati više od 10.000 eura, i to isključivo na dio iznad tog iznosa. Kod stambenih kredita naknade za prijevremenu otplatu nema.

13. Kod poskupljenja kredita otplata bez naknade. Ako banka podigne promjenjivu kamatnu stopu, kod potrošačkog kredita korisnik ima rok od tri mjeseca da ga prijevremeno otplati bez ikakve naknade.

14. Nema naknade za obradu stambenog kredita. Zabranjuje se naplata naknade za obradu i odobravanje stambenog kredita. Nakon sklapanja ugovora vjerovnik u pravilu ne smije uvoditi nove ni povećavati postojeće naknade, no iznimka su dopuštena prekoračenja te određeni oblici kartične i obročne otplate, kod kojih se postojeća naknada može mijenjati, ali se nova ne smije uvoditi.

15. Zadržavaju se gornje granice kamata. Efektivna kamatna stopa na potrošački kredit ne smije prelaziti stopu zakonskih zateznih kamata uvećanu za dva postotna boda, a na stambeni kredit razinu zakonskih zateznih kamata.

16. FINA uvodi besplatno savjetovanje o dugu. Potrošače koji imaju poteškoća s otplatom vjerovnik mora uputiti na neovisno savjetovanje o dugu, koje će FINA pružati bez naknade.

17. Jednom godišnje dobivate pregled stanja većine kredita. Vjerovnik je dužan najmanje jednom godišnje, najkasnije do 31. ožujka, bez naknade poslati obavijest o stanju kredita, i to potrošaču, sudužniku i jamcu. Obveza se ne odnosi na dopuštena i prešutna prekoračenja te na određene oblike kartične i obročne otplate, za koje vrijede posebna pravila izvještavanja.

HNB preuzima izdavanje odobrenja i nadzor nad vjerovnicima i kreditnim posrednicima koji nisu već regulirani posebnim sektorskim propisima. Banke, kreditne unije i druge regulirane financijske institucije nastavljaju poslovati na temelju postojećih odobrenja, dok HANFA zadržava nadzor nad leasing društvima, osiguravateljima i drugim subjektima iz svoje nadležnosti.

Pružatelji koje dosadašnji zakon nije obuhvaćao moraju se licencirati u prijelaznom roku. Zahtjev za odobrenje dužni su podnijeti najkasnije do 1. kolovoza 2027., a oni koji to ne učine morat će prestati pružati usluge kreditiranja.

Zakon se, prema izglasanom tekstu, primjenjuje u tri koraka: glavnina od 20. studenoga 2026., obveze licenciranja i usklađivanja za dosad nenadzirane pružatelje kredita od 1. lipnja 2027., a pravila za kartično plaćanje na rate i „kupi sad, plati poslije” od 1. siječnja 2028. Odnosi se na potrošače kao fizičke osobe, prije svega na ugovore sklopljene nakon stupanja na snagu, piše Poslovni.hr.