Kristijan Božarov, naš popularni prognostičar čije prognoze svakodnevno s nestrpljenjem očekuju brojni Zagorci, osim meteorologije ima i druge ljubavi – zaljubljenik je u prirodu i životinje. Ponosni je vlasnik četiri pasa i pet mačaka, a što je još zanimljivije, ima i oko 200 koza. 

Iako je rođen u Zagrebu, oduvijek je volio prirodu i životinje. - To su u mene usadili baka Ljubica i djed Franjo s kojima sam provodio cijelo ljeto u prirodi uz rijeku Kupu. Pecanje, kupanje, šuma, vrganji, vrt, pogled u nebo... tako je izgledalo moje ljeto. Hvala njima i mojim roditeljima što su me usmjerili u takvo okruženje – priča nam Kristijan.

Već tada se razvila želja da ima neko svoje imanje, a tu je želju i ostvario 2020. godine. - Kupio sam kuću i zemlju na Kordunu, malo podalje od mjesta na kojem sam proveo djetinjstvo. Nekoliko godina sam tražio odgovarajuće mjesto, nije to bila ishitrena odluka. Prošao sam na desetke kuća i imanja, ali ovo je ispunilo sve uvjete. U početku je to bila zanimacija, baš je počela korona, sve se zatvorilo pa mi je dobro došlo takvo mjesto gdje sam bio slobodan. Malo pomalo se to počelo pretvarati u dodatni posao, ali onaj zdravi i lijepi posao koji čovjeka puni dobrim osjećajem – kaže Božarov.  

Prve koze je nabavio baš u Hrvatskom zagorju, ‘sretnih 13 komada’, kaže. - Radi se o kozama burske pasmine, to je mesna pasmina pa nemam posla s mlijekom jer sve ostaje podmladku. Koze su bijele sa smeđom glavom, neke imaju rogove, a neke ne. Do danas se njihov broj popeo na skoro 200, a cilj je dodatno povećati stado. Burske koze su porijeklom iz Afrike, a onda su se iz Njemačke i Austrije proširile po Europi. Smatra se najmesnatijom pasminom koze u svijetu, a mogu reći da su stvarno mišićave i snažne, nisu kao tipične hrvatske pasmine koje ponekad djeluju koščato – opisuje nam svoje blago Kristijan.

Ima li puno posla s kozama, pitamo ga. - S obzirom da su koze na slobodnoj ispaši mogu reći da se ipak priroda većim dijelom pobrine sama za sebe. Koze ujutro same izađu iz štale, dan provedu na ispaši, a navečer se same vrate. Uz njih je i pas čuvar, a imanje je ograđeno električnom ogradom. Najteži dio posla je možda bilo upravo to ograđivanje jer je trebalo iskrčiti i počistiti trase kojima danas ide električni pastir. Zemlje ima oko 20 hektara i podijeljena je na pregonske pašnjake pa svakih nekoliko tjedana životinje idu na novi dio i tako ukrug cijelu godinu. Uz jednu zaposlenu osobu i povremenu pomoć članova obitelji stigne se sve. Za sad prodajem samo muške kozliće jer sve ženke zadržavam zbog daljnjeg povećanja stada – otkriva Božarov.

Dodaje i da koze ljeti imaju dovoljno vanjske paše, ali imaju na raspolaganju i sijeno po želji. -  Zimi je malo teže jer je vanjski izvor hrane minimalan pa osim dovoljnih količina sijena pojačam ishranu dodavanjem zobi – dodaje.

Formalnu je edukaciju za uzgoj prošao na Otvorenom učilištu u Karlovcu, no ništa ne može zamijeniti onu stvarnu svakodnevnu edukaciju na imanju, smatra. - Svaki dan sam naučio nešto novo, sada već mogu reći da dosta znam o toj grani poljoprivrede. Nije uvijek lako, ali ide. Nabavio sam i nešto mehanizacije pa od ove godine sam proizvodim svoje rolo bale sijena za zimu – vrijedan je naš prognostičar i poljoprivrednik.

A na pitanje je li teško uskladiti sve te obaveze i život na selu i gradu, odgovara da ‘pomalo sebično’ uzima ono najbolje iz grada i najbolje sa sela. - U Zagrebu sada provodim puno manje vremena, većinu dana sam na selu gdje je život ugodniji, osobito ljeti. Prognostičarski posao mogu raditi s bilo koje lokacije tako da nije veliki problem uskladiti jedno i drugo. Volim prirodu, volim životinje, osim koza imam četiri psa i pet mačaka. Kokoši sam prije godinu dana silom prilika poklonio lisicama, zasad još nisam nabavio nove, ali u planu su – kaže Kristijan.

A u planu je i daljnje lagano širenje uzgoja kroz povećanje broja koza. - Uložio sam dosta sredstava u izgradnju štale i popratnih objekata i opreme pa ih sada treba nekako i vratiti. Potražnje za domaćim kozlićima ima i ne brinem se o plasmanu. Problem je naći i radnu snagu, područje je slabo naseljeno s uglavnom starijim stanovništvom, a mlađim ljudima danas takav posao nije odveć interesantan čak ni uz izdašni novčani poticaj – zaključuje Božarov.