Meteorolog HRT-a Izidor Pelajić opisao je kakve nas vremenske prilike očekuju idućim dana.

- Ova kiša danas gotovo da više i nije pala. Nešto malo po istoku je danas padalo što već govori na neki način da smo pred krajem. Naravno, prošla dva tjedna, što je već u daljnjoj prošlosti, ciklone su se obnavljale i dolazile su nove. Sada, barem u idućih nekoliko dana, idemo prema nestabilnom vremenu, ali bitno drugačijem, koje će biti obilježeno lokalnim pljuskovima, ali i sa sunčanim razdobljima između, porastom temperature, puno suhog vremena i osim nekog pljuska, ne očekujemo neke velike količine oborina, rekao je Pelajić.

Objasnio je i kako je došlo do situacije kojoj smo svjedočili - da toliko dugo pada velika količina kiše.

- Uobičajeno strujanje koje dolazi do nas, dolazi sa zapada, imamo tu zapadnu struju koja dolazi sa zapada prema istoku i kada nastanu neke ciklone u tome strujanju, od 1 do 3 dana treba da ona prijeđe preko našeg područja. Sada je situacija drugačija, govori Pelajić.

Kako bismo shvatili o čemu je točno riječ, trebamo pogledati područje Skandinavije i Britanskog otočja.

- Tamo imamo jaku i to stabilnu anticiklonu koja na neki način služi kao blok tom strujanju zraka. Iza tog bloka formiralo se vrlo prostrano, na cijelom mediteranskom bazenu, područje sniženog tlaka zraka u kojem je bio dovoljan bilo koji mehanizam da pokrene novu ciklogenezu. Događa se da postoji jedna ciklona obilježena kao centar niskog tlaka, oko kojeg zrak samo kruži u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Zajedno s njom, često povezujemo atmosferske fronte, toplu koja nosi topliji zrak, hladnu koja nosi hladniji, kaže Pelajić.

Odakle tolika kiša?
- Kiša nam dolazi zbog toga što vlaga koja postoji i koja kruži kondenzira se na hladniji zrak u visini, ona može prenijeti zrak i sudariti zračne mase i početi ih miješati. Kako se one miješaju, tako i nastaju fronte koje su sastavni dio ciklone i kiša pada, Pelajić pojašnjava i dodaje da je kiša koja je donijela probleme Hrvatskoj došla s juga.

- Cijelo područje Sredozemnog bazena se nalazi u polju malo sniženog tlaka zraka već dugo vremena. Takva situacija se propagira kroz cijelu atmosferu i u više slojeve. Ostali smo u području u kojem nema osobito izraženog strujanja, pa ono što nastane, dugo stoji. Vlaga, a tu imamo sredozemni bazen koji je bogat vlagom, a imali smo osim toga i dotok vlage s Atlantika, ali još južnije, kroz Afriku, koja je nahranila ovu ciklonu zadnju, pojasnio je Pelajić.

Višestruke ciklone su krivac
- U ovako postavljenom ‘igralištu‘, kad god se dogodila povoljna prilika da nastane ciklona, bilo koji vrtlog koji nije prava razvijena ciklona, vrlo lako se otkinuo i nastali su novi kišni oblaci zajedno s tim vrtlogom.

Kad u zavjetrini planine, slično kad neko vesla, kad bi planina bila veslo, onda bi onaj vrtlog koji nastaje iza vesla bio ciklona, ono što teče to bi bio zrak u atmosferi. Kada zrak dođe blizu sa sjeverozapada na Alpe, uspijeva proći s desne strane Alpi i kada se krene spuštati dolje, budući da je malo topliji, nastane niži centar niskog tlaka i onda se zavrti i nastane nova ciklona, opisao je Pelajić.

Spomenute višestruke ciklone se nisu obnavljale, već su stalno nastajale te posljedično stvarale kišu i oborine, osobito na sjevernom dijelu Sredozemlja na kojem mi živimo.

Može li se ova vremenska situacija povezati s globalnim zatopljenjem?

- To će biti vrlo teško direktno dokazati. Ono što definitivno možemo reći je da toplija atmosfera pohranjuje više vlage. To nije nužno garancija da će i više kiše pasti, međutim govori nam s obzirom na to da imamo taj potencijal, da će se on nekada i realizirati. Sada imamo više vlage dostupne da postane kiša nego što smo imali prije, pa će nekad i ponegdje kiše biti jače i izraženije. Klimatske promjene se odražavaju upravo u takvom tipu prosjeka, zaključio je Pelajić za HRT.