Povodeći se pričama iz davnina, Svetokrišćani ili imaju sreće ili su dobri ljudi: kažu da lastavice i rode baš kod takvih grade svoj dom i odgajaju mlade. Par roda već se godinama vraća u svoje gnijezdo na električnom stupu nedaleko dvorišta obitelji Mihovilić u ulici Milke Kos, a ovih dana mogu se vidjeti i tri nezasitna, širom otvorena kljunića. Neposredno prije snimke, mladunci su od tate rodića dobili pozamašnu bjeloušku, a mama roda priliku za svoju pauzu i doručak na nedalekoj livadi.

Kad nema hrane, pomozite im

Prema iskustvima Čigočana, stanovnika iz sela roda u Lonjskom polju, u dužim sušnim razdobljima s malom mogućnošću pronalaženja hrane (žaba, zmija, miševa…), mladunci imaju malo šanse za preživljavanje, pa ih jača braća, ponekad i roditelji jednostavno izbace iz gnijezda. Velika pomoć i spas u takvim razdobljima su ostaci od kolinja, iznutrice, osobito crijeva peradi koja domaćini stavljaju rano ujutro u livadu nedaleko gnijezda. Rode to rado prihvaćaju, navraćaju u «svoja» dvorišta, prepoznaju svoje domaćine i nerijetko – klepetanjem kljunom najavljuju i tjeraju neznance.

Nepisano je pravilo da rode u naše krajeve dolaze uz blagdan sv. Josipa, 19. ožujka, a put afričkih obala odlaze na sv. Bartola 24. kolovoza, uz koje se blagdane u Europskom selu roda Čigoč organizira svečani doček i ispraćaj. Svetokriška loza roda vjerojatno leti našom stranom jadranske obale, dok one iz sjevernijih krajeva nerijetko završavaju kao mete talijanskih lovaca.

Nedaleko ovog, na drugom se Elektrinom stupu nalazi još jedno, ali napušteno gnijezdo. Globalno zatopljenje, sve duža sušna razdoblja, isušivanje vlažnih livada i njihovo pretvaranje u ceste, parkirališta, pomanjkanje hrane – sve su to razlozi da ove lijepe visoke goste , svjetske putnike, viđamo sve rjeđe.