Jedan od najvećih hrvatskih trenera, Otto Barić, napustio nas je u nedjelju u 88. godini života. Preminuo je u KB Dubrava od posljedica uzrokovanih korona virusom.

'Herr Otto' zaključio je svoju trenersku karijeru 2007., a posljednji angažman imao je u albanskoj reprezentaciji koju je vodio u 13 utakmica. Prije toga vodio je Hrvatsku na Europskom prvenstvu u Portugalu gdje su 'vatreni' bili u najtežoj grupi - Francuska, Engleska i Švicarska. Otvorili smo remijem s Švicarcima (0-0), a u istom tonu nastavili i s Francuzima (2-2). U utakmici za prolaz Engleska nas je pobijedila 4-2, iako smo otvorili ranim golom Nike Kovača (5'). Devet dana, službeno, nakon poraza od Engleza, HNS i Otto Barić prekinuli su suradnju.

'Herr Otto' kako su mu tepali, umirovljeničke dane proveo je ispijajući kavice u kafiću na zagrebačkom Britancu, a za vožnju gradom uvijek je koristio usluge istog taksista. Najdraža pjesma hrvatskog stratega rođenog u Austriji bila je stara zagorska narodna - "Ak sem ti srčeko ranil" koju je 2006. obradio Kvartet Gubec. Tko zna otkada se supruzi opravdavao stihovima:
- Ak sem s pajdašima ostal
Ak sem te v noći zbudil
Popevke te semu su krive
I vince kaj v srcu gori.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri na klupskom je planu vodio zagrebačku Lokomotivu, Opel-Rüsselsheim, Germaniju Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK, Zagreb, Dinamo iz Vinkovaca, Sturm, bečki Rapid, Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo i Fenerbahče. Na klupi hrvatske nogometne reprezentacije sjedio je od 2002. do 2004. godine te je s Hrvatskom bio i na Euru 2004. Kasnije je vodio i albansku reprezentaciju te je 2007. godine završio trenersku karijeru.

U svojoj bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971., 1972.), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983., 1987., 1988.), četiri Kupa (1983., 1984., 1985., 1987.), dva Superkupa (1987., 1988.) i ostvario plasman u finale Kupa pobjednika kupova (1985.), sa Sturmom osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990.), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992., 1994.), austrijski Kup (1993.) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994.), sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997.) i Kup (1997.), sa Stuttgartom se plasirao u finale njemačkog Kupa (1986.), sa Zagrebom ušao u Prvu ligu (1976.), a s amaterskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov prvaka Balkana (1976.) i naslov europskog prvaka (1978.).