Kada je nakon brončanog doba padom užarenog meteorita na zemlju, 5000 godina prije Krista otkrivena željezna rudača, krenulo je željezno doba. Počelo se talenjem i kovanjem željeza, a s time razvijati i kovačko obrtništvo. Drevni kovači su dakako prvenstveno kovali oružje i alatke, potkivali konje, a poneki od njih su u nuždi strankama vadili i pokvarene zube.

Kovači su nekada imali pune ruke posla

U novije vrijeme, brzim razvojem metalno - prerađivačke industrije i osobito proizvodnje automobila nestajali su kovači, a samo rijetki su ostali i kovali željezne ograde, okivali kotače zaprežnih vozila, obruče za drvene posude i bačve, uporabne predmete za domaćinstva i suvenire.

- Mnogi kovači koji su do pojave brzog tehnološkog napretka imali pune ruke posla, postupno su zatvarali svoje čađave radionice, napuštajući svoj mukotrpan posao štetan po zdravlje, uz skromnu nagradu - rekao nam je 66 – godišnji Božidar Kopun iz Zagorskih Sela. Kovački zanat izučio je kod majstora Nikole Bračuna u Plaviću i u slovenskom Velenju, ali vlastiti obrt nikad nije otvarao te se zapošljavao u metalno - prerađivačkoj industriji, radeći za sigurnu i redovitu plaću, najviše u kovačnici kumrovečke Valjaonice, u kojoj je dočekao i svoju skromnu mirovinu. U svoju improviziranu kovačku radionicu tek ponekad ulazi, laćajući se kovačkih kliješta, čekića, nakovnja i raspirivača vatre (ventilatora).

Kovani suveniri atrakcija za turiste

Sad kad je u mirovini, skuje poneku metalnu ogradu, rešetke za prozore i slično, ali ponajviše ručno izrađene ukrasne predmete i suvenire - svijećnjake, lustere, velike i male potkove kao simbole sreće i druge proizvode od željeznih šipki koje nudi na svom štandu u Dvoru Veliki Veliki Tabor. - S Muzejom "Staro selo" Kumrovec sklopio sam pogodbu o predstavljanju tradicijskog kovačkog obrta za vrijeme posjeta većih skupina i drugih aktivnosti prema programu rada ove turističke destinacije - dodao je majstor Božo, pohvalivši se kako je sa Etno udrugom "Zipka" bio i u Gabrovu u Bugarskoj u okviru međunarodne kulturne suradnje. Na kraju je zaključio kako je od mnoštva izučenih kovača, danas teško naći koju privatnu obrtničku kovačnicu. Mladi ne žele ulaziti u ovaj prljav, težak i slabo plaćen posao te biraju druga zanimanja. - Imam dva sina koji nisu bili zainteresirani za kovački zanat, te su izabrali druga zanimanja, što znači da ću ostati bez kovača nasljednika. I ne samo ja. Tako je diljem Hrvatskog zagorja, pa i u ostalim županijama u Hrvatskoj - zaključio je svoju priču umirovljeni kovač Božidar Kopun.