Na zlatnim poljima Gotalovca na njivi obitelji Gladoić, okupanima suncem i obgrljenima mirisom zrelog klasja, održana je tradicijska žetva – događanje koje je podsjetilo na davne dane kada je žetva bila teža od znoja, ali i radosnija od pjesme. 

Organizaciju prikaza preuzela je udruga Gotali s predsjednicom Ines Kuna Lihtar, a sve se odvilo na inicijativu kustosice Tihane Kušenić Muzeja „Staro selo“ Kumrovec, koja dugi niz godina njeguje terensku suradnju i istraživanje običaja Hrvatskog zagorja. Ovaj prikaz nije bio samo demonstracija starih vještina, već prava mala etnografska priča, utkana u svaki rez srpa i svaki korak u brazdi.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE

Žetvu su predvodile žene žetelice, odjevene u bijele lanene rubine i pregače, s maramama vezanim preko čela. U rukama su čvrsto držale srp, a njihovi pokreti, uvježbani poput koreografije, podsjećali su na umijeće koje se prenosilo s koljena na koljeno. Iza njih su koračali muškarci kosci kojima nije bilo lako – njihov zadatak bio je pokositi strnišče, odnosno niže stabljike koje ostanu nakon žetve, kako bi se polje moglo dalje obrađivati. U svemu su sudjelovala i djeca s manjim srpovima pomažući u slaganju snopova, čime se posebna pažnja posvećivala prenošenju običaja na nove naraštaje.

Po završetku žetvenih radova, na samom rubu polja složila se kučica – simbolična konstrukcija od snopova pšenice, u čijoj se sjeni blagovalo i veselilo. Žetvena marenda obed, kako bi rekli stari, bila je prava gozba: domaća pogača, bijeli žganci s lukom i špekom, domaći trganci, pečena meljica, kuhani buncek, i na kraju, nezaobilazne buhtle koje su djeci bile draže od zlata i kukuruzna zlevka te vino za okrepu. Atmosfera je bila prožeta smijehom i pjesmom, jer žetva, ma koliko bila teška, bila je i razlog za zajedništvo, druženje, zahvalnost za plodove zemlje i slavlje života.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE

Ovakvi prikazi nisu samo nostalgična vraćanja prošlosti – oni su ključni za razumijevanje i očuvanje nematerijalne kulturne baštine. U vremenu kada je tehnologija potisnula ruke i znanja naših predaka, ovakvi događaji svjedoče o trudu, mudrosti i zajedništvu ruralnih zajednica kao i na bogatstvo tradicije koja još uvijek živi zahvaljujući članovima i članicama lokalnih etno udruga.