Od ravne Slavonije i Baranje, preko Podravine, Međimurja i Zagorja, kroz brdovit Gorski kotar, sve do Istre. Branko Kraševac iz Stubičkih Toplica pred desetak se dana vratio kući nakon mjesec dana pješačenja Lijepom našom, prešavši 1100 kilometara dugačku Croatian Long Distance Trail nacionalnu krajobraznu stazu za hodanje, od Iloka do Premature. Nije to prvi puta da se ovaj Topličanin okušao u sličnoj avanturi, u prošlogodišnjoj je turneji prešao također 1100 kilometra pješice u Via Adriatica Trailu.

Izazov kontra samog sebe

Njegovo je ovogodišnje putovanje započelo još u Stubakima, gdje su ga obitelj, prijatelji i mještani, iz planinarske kuće ispratili na put kroz Hrvatsku.

– Do prije 3 lete nisam niti znal da postoje takve staze. Na jednom sam mjestu videl oznaku bijele točke i plavog kruga, a iako sam kao planinar položil ispit za markiranje staza, nisam znal kaj ta oznaka znači, znal sam samo da nije klasična planinarska oznaka. Onda sam otkril da je to oznaka za Via Adriatica Trail. Počel sam pratiti ljude koji su to hodali i mislil sam kak bi i ja to mogel. Bil je to izazov kontra samog sebe. I uspel sam, a onda sam se odlučil i na ovu stazu koju sam prehodal ove godine – započeo je svoju priču Branko.

Spavanje u prirodi

Polazišna točka – Ilok. Tamo su mu sretan put poželjele članica Hrvatskog planinarskog društva 'Liska' Kristina Hrubik, kao i gradonačelnica Iloka Marina Budmir te pročelnica JUO Grada Iloka Ivana Arambašić.

Slavonska ga je ravnica, kaže, pomalo umorila svojom monotonošću. – Kuruza s lijeva, polje suncokreta s desna. Uljana repica s lijeva, polje pšenice desno. Polja, daljina, sve ravno, sve isto svaki dan. Dok nisam došel u Podravinu – ispričao nam je, istaknuvši kako je hodao od jutra do mraka, a gdje bi se našao predvečer, tu bi spavao.

Nije, kaže, tratio vrijeme na traženje smještaja unaprijed, iako postoje takozvani trail angelsi, odnosno grupa preko Facebooka u koju se može prijaviti ukoliko mu je na putu potrebna bilo kakva pomoć, oko smještaja ili hrane, pa se ljudi jave da ga dočekaju. – Planinar sam, mogu prespavati u prirodi. Pa sam tak došel i do Ludbrega. Prošel sam mjesto navečer i smjestil se na prostirku da odspavam. Pored sebe sam stavil ruksak, a kad sam se zbudil, ruksaka više nije bilo. Sva sreća da sam mobitel, dokumente i novčanik imal kod sebe. A onda vlakom za Zagreb, kupil sam drugi šator i vreću za spavanje, pa za Stubičke, po ostatak opreme. A kad sam već bil doma, napravil sam malu pauzu od puta, trebalo je poflaksati v trsju i onda opet do Ludbrega i pešice dalje – kaže Branko, dodavši kako ga ovaj neugodan doživljaj nije pokolebao da nastavi svoje putovanje. Od tog je trenutka, kaže, sve krenulo najbolje moguće.

Psihička sprema važnija od fizičke

U mjesta u koja bi dolazio pozdravljali su ga mještani i pozivali da prenoći kod njih. Udoban krevet, večera i tuširanje itekako bi godili. Ujutro kava i rakija, a onda dalje. – Ljudi su me jako iznenadili, drago mi je to bilo jako. Pozvati stranca u svoju kuću i ponuditi mu krevet, hranu. To ovoj stazi daje draž i zbog toga sam sretan – zahvalan je Branko, koji je u vojnoj mirovini, a u Stubičkim Toplicama, pa i šire, poznaju ga mnogi. – Neki vele 'svaka čast', a neki da nisam baš čist v glave – našalio se.

A zapravo, osim fizičke spreme, treba biti jako 'čist v glave' da podneseš takav put. – Što se tiče fizičke spreme, treba imati čvrste noge, spremne na cjelodnevni hod. Ja fizički jesam spreman, jer sam stalno u pokretu, hodanje mi nije problem, a niti nositi ruksak od 20 kila. Ali fizička sprema ne znači ništa, ako nisi spreman psihički. To je daleko bitnije, da ne poklekneš nakon par dana. Jer kad doneseš odluku za ovak neke, onda računaš na to da budeš izdržal do kraja, a ne odustal prvom prilikom. To se treba posložiti. Da na probleme, žuljeve i slično stisneš zube i hodaš dalje – pojasnio nam je. A dojmovi su se, kaže, slegli čim se vratio doma. – Osim te male krađe (bila mi je to prva u životu), bilo je dobro. Bilo je vruće, malo monotono kroz ravnice, ali ostvaril sam svoj cilj – zadovoljan je Branko te nam je otkrio kako ovo nije sve što od njega možemo očekivati. U njemu se već kuha nova ideja kamo će ga sljedeće 'cipelcug' otpeljati.