Svetokriški vinogradari i vinari, redom marni ljudi, koji kroz godinu štuju svojih pet zapovjedanih svetaca koji ih prate i čuvaju, a fala Bogu i pomažu, u četvrtak, 22. siječnja 2026. godine, obilježili su blagdan Sv. Vinka, po domači Vincekovo.

Prvi je to „zapovedani“ svetac u godini a slavi se baš taj dan. Vincekovo pada baš nekako u doba kad vino taman dozrije te dobije svoju punoću, okuse i arome. Pa onda, to je i doba kad vinogradari već poćinju gledati prema proljeću i novoj
vinogradarskoj godini. To je ujedno i itekako važno razdoblje kako u vegetativnom ciklusu vinogradarske godine, tako i u podrumu, pa se zato svaki vrijedni vinogradar koji još uz to iole drži do sebe i svoga truda, na Vincekovo otputi v gorice, u svoj vinograd.

Taj se blagdan baš „mora“ proslaviti, a ono, nigdje drugdje, do u vinogradu. To je navada koja vrijedi „kak za velikega vinogradara tak i za onega šteri ima tek koji trsek ili brajdu“. Vinogradari i vinari, ali i ljubitelji dobre kapljice našega Zagorja zelenega, a onda i posebno članovi Udruge vinogradara i vinara Sveti Križ Začretje čuvaju tu navadu. Udruga je to za koju se pouzdano može reći kako je jedna od najaktivnijih i najuspješnijih u Hrvatskom zagorju, pa i šire. I tako su se Svetokrišćani vjerni duhu svojih „Štatuta“ i običaju prethodnih naraštaja vinara, te pri dobroj vjeri, odlučili i ove godine proslaviti Vincekovo u suradnji s mještanima naselja DonjaPačetina i Završje Začretsko. Članovi su se Udruge, a i mještani tih naselja, okupili u četvrtak, naravno baš na Vincekovo u kako se je i to očekivalo velikom broju, da onda i kako to treba biti, najprije na Svetoj misi pri kapeli Sv. Ane u Završju Začretskom, koja iako je u fazi obnove daje puno domačinstvo vjernicima i onima koji se tako osječaju, i u kojoj se napose prigodno i nalazi oltar Sv. Vinka.

Misu je predvodio župnik Župe Uzvišenja Svetog Križa Sv. Križ Začretje Vladimir
Drnetić. U svojoj je posebno nadahnutoj propovijedi govorio o životu i važnosti Sv. Vinka, đakona i mučenika, zaštitnika vinogradara i vinara, te o zahvalnosti Gospodinu koji nam daje put u životu i snagu kao što ju je imao Sv. Vinko izdržavši
sve muke i ne odrekavši se vjere. Pritom je vlč. Vladimir Drnetić lijepo usporedio kako trsova mladica, listovi i grozdovi ne mogu živjeti bez trsa, a tako ni čovjek ne može bez vjere. Potom su se svi na misi nazočni okupili kod župne kuće u podnožju kapele e kako bi obavili važne ceremonije kako to i priliči vinarima koji poštuju tradiciju i regule vezane uz taj dan.

 Procedura je, pak, za taj obred od davnina točno propisana i vinogradarima je se svakako vrijedi pridržavati. Uz veliki broj svetokriških vinara i ljubitelja dobre kapljice, stanovnika okolnog kraja te predsjednika Udruge Nikole Grozaja i tajnika Gorana Roginića, i bez obzira na snijeg i hladnoću, ove je godine član Udruge, dobivši čast i prigodu, Zdravko Senčar ritualno orezao trs, spremio, po običaju, tri grančice s po tri pupa i koji će se potom kod kuće uz prozor staviti u vodu a sve kako bi se moglo predvidjeti, kad pupovi potjeraju, kakva će biti nova vinogradarska godina.

Obredno je zatim orezani trs i poškropljen, odnosno kršten, lanjskim vinom. Taj pak čin simbolizira, pače garantira plodnost vinograda, a onda i dobar urod na jesen i pune bačve. Vlč. Vladimir Drnetič je po običaju blagoslovio „delo i težake“, vinogradare, podrumare i sve nazočne, te im zaželio dobar urod i fino vino.
Uz Blagdan Sv. Vinka idu i ove riječi:

Ak ' na Vincekovo sa snježne strehe malo kaplje, biti će piti.

Ak' Vincekovo sunce peče, v lagve vino teče.

Ak' se na Vincekovo v mlaki vode opere vrabec, na jesen bude dosti pijače.

Udruga je vinogradara i vinara Sveti Križ Začretje tako opetovano i tradicionalno obilježila Vincekovo uz obvezne pučke špelancije te fino jelo i vino. Ujedno je proslavom blagdana Sv. Vinka i za vinogradare započeo novi ciklus u vinogradima, a završiti će na Martinje krštenjem mladoga vina. Sve pak to na radost vinara i svih ljubitelja druženja, slasnoga zalogaja i još bolje kapljice.

To je i način i stil živlenja prijatelja ne samo vinograda i vina već i svih pratitelja ritma prirode. Najposlije, do Martinja oni će proliti puno znoja a morati će i koristiti sva stečena znanja do kojih su došli tijekom mnogih vinarskih godina i koja su se prenosila na nove naraštaje. A svakako onda, pa i uz Božju pomoć, opet sve to ponoviti nagodinu.