U Centru za prirodu Zagorje u Radoboju, nedavno je održan okrugli stol koji je, za razliku od brojnih sličnih događanja, ponudio više od deklarativnih poruka o ravnopravnosti i osnaživanju žena. Pod nazivom 'Žene u društvu – mijenjamo li percepcije ili ne?' okupljene govornice – žene iz javnog, poduzetničkog, obrazovnog i društvenog života – progovorile su iskreno, osobno i hrabro.

Više od formalnog razgovora

Umjesto uobičajenih fraza, govorilo se o stvarnim životima – o razvodima, osudama, borbi za balans između posla i obitelji, o snazi da se krene iznova, o tišini koja često okružuje žene kada odluče stati iza sebe. Bilo je riječi i o uspjehu, međusobnoj podršci, ali i razočaranjima. Sve to kroz prizmu stvarnih priča, iz usta onih koje svakodnevno mijenjaju lokalne zajednice, često tiho i bez velikih najava. Okrugli stol u Radoboju bio je zato mnogo više od formalnog razgovora – bio je podsjetnik da se društvene promjene ne događaju na papiru, već u stvarnom životu, kroz autentična iskustva, glasove i borbe žena koje ne pristaju na šutnju.

Psi laju, karavane prolaze

Snježana Leljak, predsjednica Poduzetničkog kluba žena KZŽ i vlasnica ZIP portala, otvorila je razgovor iskustvom koje nosi iz osobne i profesionalne borbe. Rastava, odgoj dvoje djece, terenski posao u vrijeme kada se takav rad nije smatrao primjerenim za ženu – sve to pretvorila je u izvor snage.

- Balansiranje između karijere i obitelji bio mi je najveći izazov. Kad sam se rastala, nitko nije vjerovao u mene. Radila sam na terenu kao komercijalist. To je bio bauk. Nisam imala podršku ni okoline, ni roditelja. Svi su to gledali kao nikakav posao, kao posao koji nije primjeren za ženu, zamalo da nisu rekli da sam prostitutka. Ali, psi laju, a karavane prolaze. Ja sam imala svoje ciljeve i postizala sam ih. Danas zapošljavam žene različitih generacija i ponosna sam što se podržavamo. Uz to, najveći mi je izazov nesigurnost oko toga jesam li dala dovoljno vremena svojim najbližima - ispričala je Leljak, ne štedeći riječi za one koji su je pokušali obeshrabriti.

Odgoj novih generacija

Dijana Hršak, ravnateljica Javne ustanove Zagorje zeleno, dotaknula se važnosti odgoja i osobnog razvoja. Kao mlada inženjerka, našla se u muškom okruženju, no iskustvo je pretvorila u alat vlastitog rasta.

- Na nama je prilika da mlađe generacije odgajamo tako da drugačije razmišljaju. Imamo priliku promijeniti ono što smo same osjetile da nije pravedno prema ženama. Sve kreće od odgoja, iz kuće, iz obitelji koja treba biti stup cijelog društva - poručila je Hršak pa se prisjetila svog prvog zaposlenja u struci, tek tri dana nakon što je završila fakultet.

- Kao mlada inženjerka agronomije našla sam se u novootvorenoj poljoprivrednoj apoteci u kojoj su radili muškarci. Nije bilo lako, a sada kada se osvrnem mislim da su oni bili moja podrška. Općenito na to gledam kao nešto što je meni dalo veliko iskustvo, izgradilo me, a to je i inače model u životu, moramo ići izvan svojih granica i jedino na taj način rastemo. Ono što želimo, to i možemo. Moramo raditi na sebi jer je to jedino što možemo mijenjati – ispričala nam je Hršak.

Ispušni ventil

Željka Žnidarić, ravnateljica Doma zdravlja Krapinsko - zagorske županije, istaknula je koliko je važno da žene, uz obrazovanje i profesionalni razvoj, pronađu i vlastiti prostor za mir i punjenje energije.

- Davna su vremena bila kad se smatralo da je ženama mjesto u kuhinji, s kuhačom i metlom. Danas znamo da je obrazovanje ključ svega – ali uz znanje, važno je imati i ispušni ventil. Za mene je to priroda. Prije korone položila sam lovački ispit. Ljudi često imaju predrasude o lovu, ali meni je to trenutak tišine, prisutnosti, ranog jutra dok se šuma budi ili večeri dok se smiruje. Uz to, uživam u izradi prirodne kozmetike. Volim miris smilja – berem ga, maceriram, počela sam s balzamima, a danas radim i sapune. To su moji rituali koji me opuštaju i vraćaju sebi – rekla je Žnidarić.

Sreća

Irena Sinković, vlasnica i direktorica tvrtke KAJ LUX, članica Poduzetničkog kluba žena KZŽ, otvoreno je progovorila o zoni komfora iz koje je sama morala izaći da bi pronašla ono što je stvarno ispunjava.

- Percepcija se mijenja, ali ne dovoljno brzo. Učimo svakodnevno, vremena se mijenjaju, osvještavamo se. Idemo naprijed, ali polako. U poslovnom svijetu muškarci još uvijek prevladavaju i žena je ženi ponekad vuk. Umjesto da se podupiru, mnogo si puta podmeću nogu – rekla je otvoreno pa se prisjetila svojih početaka.

- Radila sam u uredu. Nisam nikad bila na terenu, niti upoznavala ljude i htjela sam da to prestane. To je bila zona komfora, tako nas nauče, tako nas odgoje, ali nisam bila time zadovoljna. Tonula sam i padala, ali sam se i digla toga. Moja misao vodilja koja me gura naprijed je sreća. Dok uživamo u poslu i dok nas on usrećuje, možemo biti zadovoljni – poručila je.

Razvedena majka

Gordana Vurnek, profesorica u Srednjoj školi Zabok, mentorica i članica Poduzetničkog kluba žena KZŽ ispričala nam je jednu od najemotivnijih priča. - Biti razvedena žena i majka nije lako. Okolina zna biti gruba. Mene se gleda koja nekog tko želi slobodu, ali s tim se morate pomiriti. Još uvijek smo u tradicijskom društvu gdje to nije poželjno. Meni je najvažnije da su moji sinovi prepoznali da ono što su vidjeli u kući nije bilo dobro. Odluka da se zauzmem za sebe bila je teška, ali odgovorna. Još smo tradicionalno društvo i žene se teško odluče na taj korak. Zato mi je podrška žena i djece najvažnija stvar koju imam – rekla je Vurnek.

Biti na vrhu i na dnu

Katarina Čaržavec, koja sa suprugom vodi Čaržavec, obrt za završne radove, proizvodnju i trgovinu, vlasnica kuće za odmor Villa Pine Log i članica Poduzetničkog kluba žena KZŽ, istaknula je kako ovakvi susreti ženama omogućuju da se otvore više nego što to često mogu u vlastitim sredinama.

- Na okruglim stolovima poput ovog, žene se otvore, svaka od nas ima svoju životnu priču i kad to međusobno podijelimo, osnažimo se. Mislim da je to značajan korak naprijed. Percepcije u društvu se mijenjaju, ali sporo. Pomaka ima, nismo više u okvirima kao što smo bili nekad, a veliku zadaću u tom segmentu igra odgoj - rekla je Čaržavec. Dodala je kako smo svi naučeni nositi se i boriti se s nedaćama koje nam život nosi.

- Usponi i padovi su dio života, ali nakon svakog pada moramo pronaći svijetlu točku. Kad se osvrnem i vidim što je sve iza mene - od djece i njihovih uspjeha do zajedničkih koraka koje smo pretvorili u nešto trajno - tu pronalazim snagu za nove izazove – zaključila je.

Okrugli stol u Radoboju nije dao konačne odgovore – ali je otvorio važne prostore za razgovor. Dok se društvo polako mijenja, svaka od ovih žena svakodnevno pomiče granice – u obitelji, poslu, zajednici. I to je možda najveći dokaz da promjena ne mora biti glasna, ali mora biti iskrena.