Dok su 21 braniteljskoj obitelji sjedale prve ovrhe na imovinu u prevari s jagodama, organizator cijelog posla izvlačio je novac i trošio ga za svoje privatne užitke. Tako proizlazi iz niza iskaza svjedoka i vještačenja koje je redakcija 24sata našla u nepravomoćnoj presudi, koja je u međuvremenu poništena.

Cijeli projekt "vertikalnog uzgoja jagoda" osmislio je i provodio Branko Stefanović, koji je i danas na slobodi dok mu traje novo suđenje. Svaka obitelj podignula je 750.000 kuna kredita u tadašnjoj Hypo banci, a prema ugovoru - rate je trebala vraćati braniteljska zadruga Domovina, od prodaje uroda.

Obitelji su dobile samo 10 posto novca od kredita i za to su trebale pripremiti zemlju. Kažu da su potrošili i više od svog novca jer kredit nisu vidjeli. Ostatkom kredita upravljali su zadruga i Branko Stefanović, koji je s Blankom Marčik imao i tvrtku Marčik za savjetovanje. Ta tvrtka vodila je i knjigovodstvo braniteljskim obiteljima. Oni su za novac iz kredita trebali osigurati gradnju plastenika, opremu, sadnice i sve ostalo potrebno za proizvodnju. Na kraju je ispalo da je i braniteljska zadruga Domovina osnovana samo kao pokriće.

Dio obitelji nije niti dobio sadnice, nekima nisu ni završeni plastenici, a naknadno su utvrdili da je sve bilo namjerno preplaćeno. Drugi su dobili bolesne sadnice i urod je bio nedovoljan. Vještak je naknadno utvrdio da nije riječ o pogrešnoj kombinaciji dvije metode uzgoja. Ustvrdio je da je to obmana s ciljem izvlačenja novca od braniteljskih gospodarstava.

Ali iako je ugovoreno da će kredit vraćati zadruga koja je i jamac-platac, imao je osiguranje na puni iznos koji su platile obitelji, banka je odmah sjela izravno obiteljima na imovinu i račune.

A prvookrivljeni Branko Stefanović i danas ima obrt za savjetovanje u Rijeci. Upravo mu ponovno sude. U prvom procesu Stefanović je dobio kaznu od godinu dana zatvora i sud je utvrdio da je namjerno doveo u zabludu branitelje te da se materijalno okoristio. Nije iznosio obranu. Iako je presuda ukinuta i viši sud naredio je ponovno suđenje, ipak su u spisu ostali iskazi svjedoka, iz kojih se vidi kako je trošen novac od kredita koje su podignuli branitelji.

Ljiljana M. vodila je knjigovodstvo za 21 obitelj u Marčiku. Svjedočila je da je bilo niz nepravilnosti, a da je prije gašenje zadruge novac prebačen i na Stefanovićev privatni račun.

- Novac su trošili u privatne svrhe i kupovali automobile. Primijetila sam da su Stefanović i Blanka Marčik vikendom dizali od 10.000 do 20.000 kuna, koje su koristili za kupnju i putovanja u Srbiju. Kad sam ih na to upozorila, oduzeli su mi ovlasti – ispričala je Ljiljana za 24sata.

Melita R., koja je također radila u računovodstvu, svjedočila je da je Stefanović podignutim novcem kupio dva nova automobila vrijedna 290.000 kuna. Zaposlenica Sanja K. rekla je da je novac za automobile došao iz kredita "jagodara". Još dvije zaposlenice svjedočile su o nepravilnostima i potrošnji te podizanju novca, a jedna je rekla da, kad je trebalo platiti sadnice koje će ići braniteljima - nije bilo novca.

Stefanović je birao izvođače, a u postupku je utvrđeno da je od svakog plastenika koji je napravila tvrtka G. oko 63.000 kuna išlo nazad Marčiku i njemu osobno.

Zanimljivo je i svjedočenje Saše Đ., poduzetnika iz Osijeka, kojem je Marčik također jedno vrijeme vodio knjigovodstvo, ali ni na koji način nije sudjelovao u projektu jagoda. On je shvatio da mu je tvrtka G., koja je radila plastenike novcem iz braniteljskih kredita, uplatila na račun tvrtke 100.000 kuna, a s njom nije imao nikakav poslovni odnos. Svjedočio je da mu je Stefanović rekao kako će to pokriti tako što će obrtu Marčik platiti izmišljene seminare s pola novca, a da će za drugu polovicu smisliti.

- Rekao sam da se radi o pranju novca i da u tome neću sudjelovati. Sve sam prijavio PNUSKOK-u u Osijeku. Stefanović je tad živio na visokoj nozi trošeći novac Marčika kojim je raspolagao. Unajmljivao je, primjerice, predsjedničku palaču u Karađorđevu – svjedočio je Saša Đ.

Ovo je zanimljivo jer dokazuje i da je postojala još jedna prijava institucijama, prema kojoj očito nitko nije radio. Podsjetimo, prijavu oštećenih branitelja odbacilo je Općinsko državno odvjetništvo.

Svjedočio je i poreznik Ivan Ž., koji je obavio porezni nadzor. Utvrdio je da je ukupno izvođač G. od gradnje plastenika vratio 1,2 milijuna kuna. Od toga je 360.000 kuna plaćeno izravno na Stefanovićev račun, a ostatak Marčiku. Čak je i vlasnik tvrtke priznao da je to sve platio kao proviziju jer je dobio posao gradnje plastenika, ali kaže kako nije znao da je dio uplatio na privatni račun Stefanovića.

Dakle, kako je sve išlo da se zatvori ovaj krug?

Banka, osiguranje, braniteljska zadruga Domovina i Marčik prvo su potpisali sporazum o financiranju. Onda su objavili poziv za branitelje. 21 obitelj potpisala je kredit, koji nije njima isplaćen nego je gradnja plaćana preko Domovine. Stefanović je određivao izvođače radova bez znanja obitelji koje su dignule kredit. Dogovorene su više cijene, a kako su radovi plaćani i izvođač dobivao novac od banke, tako je dio vraćao Marčiku kojim je upravljao Stefanović, i njemu osobno. Kad uroda nije bilo za vraćanje kredita ili proizvodnja uopće nije počela, sav teret kredita pao je na obitelji.

Ivica Tanjić iz Rovišća bivši je specijalac Omega, koji je jedva preživio ranjavanje i sudjelovao je u ovom programu za koji je kaže kako je naknadno shvatio da je prevara.

- Nama je sjela banka na imovinu, a oni su naš novac trošili za provode. Samo sam htio raditi, ali sad znam da Stefanoviću nije bio cilj proizvodnja nego izvlačenje novca. Banka se uopće nije ni pokušala naplatiti iz osiguranja ili braniteljske zadruge kako su trebali. A pitanje je kako je Hypo banka mogla odobriti takve kredite i da zadruga bude jamac-platac ako je imala samo nekoliko tisuća kuna imovine. Prije 12 godina podigao sam golem novi kredit, koji ću otplaćivati do 2028. godine, kako bih isplatio banku i spasio kuću. Založena je i kuća i bratov stan - kaže Tanjić.

On je među rijetkima kojima je plastenik dovršen i dobio je sadnice.

- Urod je bio minimalan, jedva da se djeca imaju najesti, a kamoli da se od toga mogao vraćati kredit. Da smo prodavali lišće, e to bi bio uspjeh jer je njega bilo. Tek sam poslije doznao koliko nas je prevarenih, a svatko od nas potrošio je još svojeg novca za betoniranje, bunare i pripremu. Samo za sadnju trebalo je angažirati 20-ak ljudi i to smo plaćali iz svog džepa - objašnjava Tanjić, kojem je Stefanović nabavio i drugu turu sadnica, ali opet je urod bio zanemariv.

Kako je on bio prvi kod kojeg su postavljene sadnice, govori za 24sata da su na poziv zadruge Domovina k njemu došli i predstavnici Ministarstva branitelja. Oni su bili i na predstavljanju programa, pa je zato, kao i ostali, mislio da je riječ o državnom projektu, no suđenje je pokazalo da je riječ o privatnom projektu. I iz ministarstva su rekli da tu ne mogu ništa učiniti jer je projekt privatni.

- Nevjerojatno je kako se Stefanović ponašao. Plin za grijanje plastenika trebala je plaćati zadruga od naših kredita, ali on je to pokušao prebaciti na nas. Tek na sudu to sam uspio zaustaviti. A poslije sam doznao gdje je novac završio. Ne mogu vjerovati da sve ovo traje već 17 godina uz sve te dokaze - zaključuje Tanjić.