Branko Greblički Ventek priznanje je primio za očuvanje tradicije obiteljskog obrta, visoku razinu usluga u ugostiteljstvu, promociju ugostiteljske i turističke djelatnosti, doprinos razvoju obrtništva, te za izniman doprinos razvoju obrtničkog komorskog sustava.

- Izuzetno mi je drago da sam i ja dobio to priznanje. Zahvalan sam svojim kolegama iz Udruženja obrtničkoj komore Klanjec koji su me i predložila za „Zlatne ruke“, naravno i našoj područnoj obrtničkoj komori u Krapini. Ovo priznanje ja ne doživljavam samo kao moje, to je priznanje općenito svim mojim kolegama. Siguran sam da danas svaki obrtnik koji živi, radi, posluje i egzistira kroz taj sustav zavređuje „Zlatne ruke“ jer je definitivno svima teško. Ako Vlada i ministar turizma, kako su obećali, spuste PDV ugostiteljstvu i turizmu, bio bi to našoj branši dobar poticaj za brži razvoj – rekao je Branko Greblički Ventek koji uspješno nastavlja tradiciju obiteljskog ugostiteljstva.

Iduće godine navršava se 75 godina od otvaranja prve gostionice, a 30 godina od kako je od svog oca preuzeo obiteljski posao i razvio ga u moderna ugostiteljsko-turističku destinaciju u Zelenjaku.

30 godina Ventekovog rada

- Obrt za ugostiteljstvo i turizam počeli su na ovom prostoru u Zelenjaku 1938. moj djed Ivan i baka Josipa, kada su sagradili jednu malu gostionicu. U okruženju Zelenjaka djed je imao i svoj kamenolom: izrađivao je građevinski materijal. Što se tiče tradicije obrta, u našoj obitelji ona traje već 74 godine. Moj otac Ivan i majka Ivanka neko vrijeme su živjeli i radili u Zagrebu, a mi djeca  tamo smo pohađali školu. Nakon djedove smrti, tata i mama su par godina vodili gostionu. No, otac se odlučio s mamom vratiti u Zagreb gdje smo imali svoju kuću. Međutim, nakon završenog vojnog roka, ja sam se vratio na djedovinu i kao 23-godišnji dečko, 28.1. 1983. godine, preuzeo vođenje gostione. To znači da ću početkom iduće godine zaokružiti 30 godina moga ugostiteljsko-turističkog djelovanja – priča Ventek.

- Iz jedne male seoske gostionice, mi smo danas razvili objekt koji sasvim sigurno predstavlja značajan dio ugostiteljsko-turističke ponude ne samo ovog našeg kraja u Hrvatskom zagorju već općenito u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Sigurno mnogi znaju za nas, našu kvalitetnu ponudu i predusretljivost. Teško je pričati o sebi. Ja pričam na način da svakoga potaknem na razmišljanje tijekom tih tridesetak godina, za koja imam osjećaj da su prošla tako brzo, no nije bilo jednostavno. Bilo je i teških trenutaka. Ali, evo hvala dragom Bogu i mojoj obitelji, bez koje definitivno ne bi mogao raditi na ovaj način i ne bi imali rezultata. Moja majka Ivanka je skoro do posljednjeg dana svog života pomagala kuhinji, supruga Vera ima na brizi domaćinstvo i knjigovodstvo.

Razmišlja se o proširenju

Iznimno sam ponosan i na svoju djecu  koju sam uspio usmjeriti u nastavak tradicije, da svojim radom, ali i istinskim vrijednostima doprinose i sebi, obitelji i društvu uopće. Stručno se osposobljavaju. Kći Dora je magistrirala ugostiteljski-turistički menadžment, a sin Ivan je na trećoj godini agronomije i bit će enolog – govori na poznati ugostitelj. Razmišljaju i o razvoju podrumarstva i vinarstva i proširenju smještajnih kapaciteta kako bi njihova ponuda mogla odgovoriti budućim ugostiteljsko-turističkim potrebama.

-Sadašnje vrijeme, u kojem živimo i radimo je izuzetno teško. Moramo se čuvati investiranja, počekati bolja vremena. Zasad nam smeta i granica koja nam sužava radijus potencijalnih gostiju. Ali, skorašnjim ulaskom u Europsku uniju past će i granica i taj radijus će se proširiti. Dolazit će nam uvijek dragi gosti iz Slovenije Ukratko, otvaraju nam se nove perspektive. Kad sin završi fakultet, izgradit ćemo veliki vinski podrum, u kojem ćemo nuditi naša specijalna vina, koja će dati dodatnu vrijednost i osobnost cijeloj toj priči. Uz Terme Tuhelj, Klanjec, Kumrovec, Olimiu pa i Rogašku Slatinu bit ćemo zajednička destinacija. Mora biti ciljano, prilagođeno novim tržištima – zaključuje Ventek.