Najveće atomsko sklonište u bivšoj državi poznatije kao Titov bunker, bivši nuklearni bunker i vojni komandni centar koji se nalazi u blizini grada Konjica u BiH, u podnožju planine Zlatar, čak je 26 godina građen u strogoj tajnosti. Bio je najveća vojna instalacija. Koštao je 4,6 milijardi američkih dolara i završen 1979. godine za zaštitu od nuklearnog rata... Suludo je uspoređivati ovo podzemno čudovište sa zaštitnim skloništima odnosno bunkerima, iskopavanim dva tri metra pod zemljom. Ali, evo jedne zanimljive priče.

U brijegu podno brežuljka na samom ulazu u tuheljsku Pristavu, uz županijsku cestu koja od Tuhlja vodi prema Zelenjaku, na poljoprivrednom gospodarstvu u vlasništvu umirovljenice Sanje Klaužer (61), nalazi se „pelnica“, u pijesku iskopan podrum površine 62 kvadrata. Ova je gospodarska građevina tradicijske arhitekture, zahvaljujući cjelogodišnjoj prirodnoj samoregulaciji temperature i vlage, u vrijeme kada nije bilo drugih načina skladištiti i očuvati urod na dulje vrijeme, služila je kao ostava za skladištenje poljoprivrednih proizvoda. Građevina se sastoji od 3 prostorije: ulaznog predprostora i 2 spremišta. Pisanih podataka o vremenu njenog nastanka nema, no prema obiteljskim izvorima, pelnica je nastala tridesetih godina prošlog stoljeća i, osim što je ulazni predprostor 70-ih godina zatvoren rešetkastim vratima, svoj je izvorni oblik zadržala do danas.

'Iskop se, priča nam vlasnica Sanja, obavljao isključivo ručno, tek uporabom krampa i lopate. Prema predaji, svaka obitelj imala bi svoj „štant“, prostor veličine oko jednog kvadratnog metra, na kojem bi držala svoje voće i povrće. S vremenom, nestalo je potrebe za takvim načinom spremanja uroda, no ja je koristim u sezoni berbe u svom nasadu malina. Tijekom srpnja, dok maline svakodnevno dozrijevaju, skladištim ih preko noći u pelnici, kako bi se na prirodan način postepeno ohladile na konstatnoj temperaturi od 12 do 14 stupnjeva, a sljedeće ih jutro otpremam na adrese svojih kupaca. Pelnica je ponekad susjedima služila i za zaštitu od pretećih ratnih opasnosti.

Postojali su planovi za revitalizaciju ovog objekta temeljem kojih je pelnica, zajedno s budućim novoizgrađenim pratećim objektom, trebala otvoriti svoja vrata posjetiteljima kao jedinstveni prostor za čuvanje, prezentaciju i prodaju poljoprivrednih proizvoda uzgojenih na obližnjim poljoprivrednim gospodarstvima.

'To se nažalost nije dogodilo. Prije desetak godina pripremljena je kompletna projektna dokumentacija, obavljena su odgovarajuća geomehanička ispitivanja, radi postizanja zadovoljavajuće sigurnosti od urušavanja tla projektirana je čelična konstrukcija svoda podruma, objekt je evidentiran u katastru, ishođena je građevinska dozvola... No, ulaskom Hrvatske u EU, izmijenjene su odredbe o izračunu tzv. ekonomske vrijednosti poljoprivrednog gospodarstva, koja je ključni parametar prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu odgovarajuće potpore iz Programa ruralnog razvoja. Sufinanciranje projekta iz tog izvora nije stoga bilo moguće, a kreditni uvjeti Hrvatske banke za obnovu i razvoj i komercijalnih banaka uslijed rizičnosti ulaganja bili su vrlo nepovoljni, ogorčeno je istakla naša sugovornica Sanja Klaužar. Ipak, vlasnica ne odustaje od svoje nakane da u granicama vlastitih mogućnosti obavi ono najnužnije kako bi pelnicu zaštitila od vlage i urušavanja i sačuvala ovaj neobičan prostor kao svjedočanstvo graditeljskog umijeća jednog vremena u kojem je za uspjeh bio dostatna domišljatost i ljudski rad.