Prethodni članak
Sljedeći članak

'Sjajno je roditi se s malom maturom, al' nemojmo na tome stati'

Doc. dr. sc. Krešimir Žažar tuheljske je gore list. U svojoj doktorskoj disertaciji izrađenoj prije nekoliko godina bavio se problematikom razvoja Krapinsko - zagorske županije


Doc. dr. sc. Krešimir Žažar tuheljske je gore list. Osnovnu školu završio je u Tuhlju, opću gimnaziju u Zaboku, a studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istome fakultetu 2008. godine upisuje Poslijediplomski doktorski studij sociologije kojeg završava 2014. Od 2008. zaposlen je na Odsjeku za sociologiju navedenog fakulteta te je trenutno u statusu docenta. Njegova dosadašnja akademska karijera uključuje voditeljstvo i angažman na više znanstveno-istraživačkih projekata, 3 suuredničke knjige, preko 10 znanstvenih članaka, više od 20 izlaganja na međunarodnim skupovima, aktivnu ulogu u pojedinim renomiranim internacionalnim profesionalnim organizacijama, opsežnu aktivnost u fakultetskoj nastavi (od preddiplomskog preko diplomskog do poslijediplomskog studija), kao i intenzivan angažman na stručnom planu. U svojoj doktorskoj disertaciji izrađenoj prije nekoliko godina bavio se problematikom razvoja Krapinsko-zagorske županije o čemu govori za Zagorski list.

Uloga sociologije nije dovoljno prepoznata

– Ustanovio sam da postoji izvjesni raskorak između orijentacije na turizam i poljoprivredu koji se naglašavaju kao ključne gospodarske grane i realne slike koja zapravo pokazuje da gospodarstvo županije počiva na leđima nekoliko većih industrijskih pogona koja su preživjela privatizacijske turbulencije i uspješno se restrukturirala. Stoga usprkos intenzivnoj deindustrijalizaciji nakon 1990., prerađivačka industrija i nadalje predstavlja glavni motor zagorske privrede – ispričao nam je zaključak svog doktorskog rada Žažar.

– Osobito me interesirala mogućnost da se tipovi ekonomske aktivnosti utemeljeni na znanju uspostave kao poželjni razvojni model. Ta se opcija ispostavila kao nedovoljno prepoznata ideja iako je upravo to put kojim valja ići ako želimo biti konkurentni na zahtjevnom svjetskom tržištu. Naime, svaka čast turizmu i (ekološkoj) poljoprivredi koju valja razvijati, no tek se sa znanjem, inovacijama i „prodajom vlastite pameti“ možemo vinuti među doista respektabilna gospodarstva. Valja također imati na umu da nadolazeće generacije više ne žele raditi rukama, već glavom i to je okolnost kojoj se treba prilagoditi i iskoristiti je u svoju korist. Još bih izdvojio nalaz prema kojem KZŽ, čak i u hrvatskim okvirima, ima izrazito nepovoljnu obrazovnu strukturu. Iz navedenog proizlazi da je najvažniji prioritet ulaganje u ljude, u njihovo obrazovanje, poticanje kreativnog i poduzetničkog potencijala, te ih svakako nastojati zadržati u ovome kraju. U protivnom će Zagorje i nadalje, kako je to vrlo efektno izrazio jedan od autora koji su se prethodno bavili proučavanjem razvoja ovog kraja, ostati „veliki rezervoar jeftine radne snage“. Uostalom, u 21. stoljeću doista smo primorani na cjeloživotno učenje. Sjajno je roditi se s malom maturom, al' nemojmo na tome stati – rekao je Žažar koji smatra da uloga Sociologije nije dovoljno prepoznata u našem društvu.

Okupiti stručnjake različitih profila porijeklom iz zagorskog kraja

– Sociologija je vrlo važna znanost koja znatno može doprinijeti razvoju društva. Osobno sam spreman svoju stručnu ekspertizu staviti na raspolaganje lokalnoj i regionalnoj zajednici. Poteškoća je što u pravilu postoji vrlo slabi kontakt između lokalnih uprava i stručnjaka različitih profila koji ili rade drugdje, ili su posve otišli u druge sredine, a imaju zagorske korijene. Mišljenja sam da bi lokalne uprave trebale razvijati određene mreže koje bi okupljale fakultetski obrazovane pojedince i stručnjake različitih profila koji stalno prebivaju u Zagorju ili pak žive i rade drugdje, a porijeklom su iz zagorskog kraja. Takve bi mreže mogle imati dragocjenu savjetodavnu funkciju vezane uz niz pitanja i na taj bi se način učinkovito koristio, uvjetno rečeno, intelektualni kapital ponikao u određenoj lokalnoj zajednici – izložio je svoju ideju Žažar.

– Iskustvo školovanja i općenito odrastanja u Zagorju vrlo je dragocjeno jer se u obiteljskom domu, susjedstvu, selu i lokalnoj školi stekla ona optimalna doza razboritosti i, kak' bi se reklo, zdrave pameti te dragocjenog iskustva koje sa sobom nosi život u Zagorju: od težačkog posla na gruntu do neobavenog laufanja zagorskim bregima. Život u Zagorju uvijek predstavlja dobar izvor doticaja s realnošću. Pa i danas kad dođete u lokalnu gostionu, kad slušate o čemu se razgovara, što tišti ljude, puno bolje možete ustanoviti kaj se zbiva u društvu nek' da gledate bilo kakav TV dnevnik. Uz to, Zagorje ima i nezaobilazan veseljački štih i ironični odmak od nerijetko tmurne društvene stvarnosti. Međutim, svakako bih promijenio jednu stvar koju slušam otkad znam za sebe, a to je stav: mi smo mala škola, malo mjesto, mala sredina, mala regija, mala zemlja i tak' dalje. Kao da se u startu sami pred sobom opravdavamo za „očekivani“ vlastiti neuspjeh! S vremenom kad obiđete svijeta i upoznate jako puno ljudi, spoznate da drugi možda imaju više novca od vas, ali da nisu niti pametniji, niti sposobniji. Takvog se načina razmišljanja trebamo čim prije riješiti jer si samoinicijativno nabijamo nepotrebne komplekse koje prenosimo s generacije na generaciju – zaključio je Žažar.

Još članaka iz "Tuhelj"

Facebook