Davor Barić iz Svetog Križa Začretja svoju prvu kobilu kupio je 1991. godine. Uslijedile su godine rada i truda, mnogo uloženog vremena, novca i ljubavi, a sve to nedavno mu je donijelo i nagradu, prvu šampionsku titulu na 22. izložbi stoke i 24. izložbi konja Krapinsko – zagorske županije, koju je ponio njegov konj, pastuh Sandro.

Miran, pametan, inteligentan

Stoga smo posjetili ponosnog uzgajivača Barića na njegovom ranču i upoznali njegovo blago. Najviše nas je, naravno, zanimao pastuh Sandro. Tek mu je pet godina, teži oko 850 kg, a kupljen je kao ždrijebe kod poznatog uzgajivača koji pazi na genetiku.

- Kada sam vidio to ždrijebe, staro tek 10 dana, rekao sam da mi ga ostavi. U to vrijeme se najbolje vidi kakav je konj odnosno kakav će biti. Kakav je s 10 dana, takav bude i poslije. Konj se puno mijenja dvije, tri godine, na razne načine, ali s 10 dana se najbolje vidi kakav će biti,  kakva će imati imao prsa, leđa... – otkrio nam je zanimljivost Barić. Dodaje da je Sandro odličan konj. – Jako je pametan, miran, inteligentan, poslušan. Kada su kobile u pripustu, živ je 'kao srebro', treba s njim znati manevrirati, a na izložbi nije napravio niti jedan krivi pokret, smiren je – s ponosom govori o Sandru.

Puno ulaganja

Davorova ljubav prema konjima seže još iz djetinjstva. -  I pradjedovi i djedovi su imali konje i kod nas se oduvijek radilo s konjima. 1991. sam kupio svoju prvu kobilu, teško je prije bilo naći dobrog, kvalitetnog konja, bilo je to vrijeme kada su ljudi sve rasprodali i počeli kupovati traktore. I onda je krenulo, radili smo s konjima, prvog pastuha sam kupio 1993. godine. Od tada sam ozbiljnije krenuo odlaziti na izložbe i sajmove. Kupio sam kobilu kvalitetne genetike iz državne ergele s najkvalitetnijim kobilama, linija Gabra, i od tada sam ozbiljno počeo. I prošlo je 30 godina... ne može se preko noći doći do kvalitetnog uzgoja. Ima ljudi koji drže konje, da se s njima provoze, da ih jašu, iz hobija, ali ako hoćeš konja kvalitetne genetike i kvalitetnog uzgoja, moraš jako puno ulagati – kaže Barić. 

Puno posla

Primjerice, pastuha može kupiti i za 2000 eura. Ali, ako kako želi dobru genetiku, svaki puta još kvalitetnijeg konja, radije uloži duplo više. Sada uzgaja ukupno 6 konja, odnosno dvije kobile, od kojih svaka ima ždrijebe, omicu i, naravno, tu je pastuh Sandro. S njima se najviše bavi Davor, no svi pomažu, i djeca i unuci, i supruga Vera.

- Konji su jako pametni. Točno znaju kada se snima radi, a kada se ne radi, i to vraćaju i cijene – naglašava Barić, čija obitelj uzgaja i druge životinje na gospodarstvu, svinje, patke, kuniće... Posla je puno. – Šest ha oranica, 10 ha livada za pokositi, treba biti barem 100 rolo bala za 6 komada konja, a sve sami radimo. Što se isplativosti tiče, nema tu neke računice. Poticaj je 400 eura po konju, ali svi znamo koliko danas vrijedi 400 eura. Cijena ždrjebadi je sada jako slaba.  Nije isplativo, ali je tradicija, ljubav, volja. Kada 30 godina radiš na tome da dođeš do nečeg kvalitetnog, treba to i stvoriti – priča nam Davor. Konji idu na vez svako jutro i večer. Dobivaju zob, vode imaju u neograničenim količinama. Tu je i čišćenje, obrada zemlje...

- Sa zemljom je najviše posla. Svu hranu za njih sam proizvedem, najzdravija za njih je zob, a na jesen smo po prvi puta posijali miješano zob i pšenicu, jer pšenica ima više proteina.  Kada kobila doji ždrijebe, dodajemo i 20 posto kukuruza. Kobila doji do 35 l mlijeka dnevno, ždrijebe 'cica 'svakih 10 do 15 minuta. 11 mjeseci nose, neke se i ranije ždrijebe, a ždrijebe mora najmanje 6 mjeseci biti s mamom da se normalno razvija i onda počinje jesti samostalno – otkrio nam je Davor. Mališani njegovih kobila imaju sada tri odnosno pet mjeseci.

Brojne nagrade

A jedna od njih, 11 – godišnja Gabra, majka malog Vihora,  također je dobila vrijednu nagradu na županijskoj izložbi, prvo mjesto u kolekciji kobila sa ždrjebadi, a osvajala je prva mjesta i na državnim natjecanjima.

 - Sudjelovao sam jako puno puta i na županijskim i državnim izložbama, mnogo nagrada smo osvojili, ali ova s pastuhom Sandrom je prva šampionska. Mnogo mi znači ta nagrada, zadovoljstvo je primiti je nakon toliko truda. A ljubav prema konjima nema cijene, da nije dobar osjećaj vidjeti te lijepe i plemenite životinje, ne bismo to radili. Nije da nam je baš sila to raditi jer zbilja nema koristi, ako dobro prodaš ždrjebad, možda si na nuli. Ali to je ljubav i poseban osjećaj – zaključuje Davor Barić.