Posljednjih nekoliko godina u trendu je orijentacijsko trčanje, za kojeg kažu da je sport izdržljivosti, avantura koja jača mišiće i čuva sive stanice. Zanimljivo je i drukčije što se ne trči po označenim stazama već se orijentira pomoću karte terena i kompasa. Naš Zagorac, pedesetsedmogodišnji Darko Raškaj iz Lobora aktivno se bavi upravo ovim sportom, a član je orijentacijskog kluba Kapela iz Zagreba. - Orijentacijskim trčanjem počeo sam se baviti prije nekih 30 godina, odnosno prije orijentacijskog trčanja trenirao sam atletiku u AK Sloboda,Varaždin i AK Dinamo iz Zagreba. Osim što sam trenirao atletiku bavio sam se i planinarenjem. Orijentacijsko trčanje me privuklo kao spoj trčanja i planinarenja, i eto još uvijek se aktivno bavim orijentacijskim trčanjem. Također i dalje trčim cestovne utrka na kraće staze – prepričava nam Darko, objasnivši i odakle ovaj sport potječe.

Za sve, od 7 do 97

- Orijentacijsko trčanje potječe iz skandinavskih zemalja gdje se u početku razvija kao vojna vještina čitanja karata, kretanja na nepoznatom terenu, a zatim je postalo popularno i među pučanstvom. Kod nas se počinje razvijati pod okriljem planinarstva. Naime, sposobnost orijentacije je važna kod pohoda u planine i stoga ne iznenađuje da je orijentacija počela kod nas kao planinarstvo. Popularnost kod nas počinje kasnije nego u Skandinaviji, i moglo bi se reći da orijentacijski sport počinje sa sve većom željom ljudi da provode vrijeme u prirodi, da se sve više kreću, organiziranjem više orijentacijskih natjecanja diljem cijele Hrvatske, organiziranjem orijentacijskih škola, sve većom popraćenošću medija orijentacijskih utrka, a i crtanjem novih orijentacijskih karata u šumama, gradskim ulicama i parkovima – kaže nam Raškaj, istaknuvši da je ovo sport za sve, od 7 do 97 godina, a dužine orijentacijskih staza ovise o sposobnosti i dobi natjecatelja.

Brojne nagrade i medalje

Orijentacijsko trčanje je smišljeno kretanje po nepoznatom terenu, da se uz pomoć karte i kompasa orijentira i pronađu unaprijed zadane kontrolne točke ucrtane na karti. Orijentacijski sport podijeljen je na orijentacijsko trčanje, orijentacija brdskim biciklima, skijaška orijentacija i precizna orijentacija. U taj sport ga je privukao spoj trčanja i planinarenja, aktivan boravak u čistoj prirodi, druženje s drugim ljudima istog interesa. Može se natjecati samostalno ili u grupi, natjecateljski ili rekreativno. Natjecateljska zemljišta su uglavnom šume, a u posljednje vrijeme su to i parkovi, gradske ulice, te zatvoreni prostori npr. fakulteti i škole. - Trči se po svim vremenskim uvjetima, pa i po zimi. Evo kod nas se već treću godinu zaredom organizira Zimska liga koja je osmišljena i kao trening i kao natjecanje. Do sada sam osvojio puno, puno nagrada gotovo u svim kategorijama u kojima sam nastupio. Evo prošle godine, trčao sam malo utrka, a osvojio 3 zlatne medalje 1 srebrnu i 2 brončane. Osim dobro otrčane utrke meni je i nagrada boravak u prirodi, druženje s prijateljima iz drugih klubova domaćih i stranih. Svaka utrka je novi izazov i avantura pa makar bila i na poznatom terenu. Prošle godine kao član hrvatske veteranske orijentacijske reprezentacije nastupio sam na veteranskom prvenstvu jugozapadne Europe koje se održalo u Cerknom u Sloveniji – pohvalio se Darko.

Predivno iskustvo i prijateljstvo

Ne misli odustati od ovog sporta. I dalje će trenirati, trčati, natjecati se, a isto tako pomagati mladim orijentacistima i putem medija raditi na popularizaciji orijentacijskog sporta. Ono kaj se meni dogodilo je jedno posebno izuzetno prekrasno veliko prijateljstvo, koje je započelo prije nekih 30 godina i još uvijek traje, a isto tako svaki put predivno je ponovno vidjeti na natjecanjima domaće prijatelje iz drugih klubova, kao i one iz Slovenije, Austrije, Mađarske, Češke, s njima popričati, popiti koje piće, i napraviti novi 'selfi'– ispričao je Darko.